Dvije zvijezde u podacima NASA-ina teleskopa Kepler vrte se višestruko sporije od drugih zvijezda iste vrste i približne dobi. Autor novog rada predlaže da bi se takva odstupanja mogla pratiti kao mogući tehnopotpis, odnosno trag tehnologije vrlo napredne civilizacije.
Za obje zvijezde postoje i mnogo običnija objašnjenja. Upravo zato su zanimljive: najprije treba utvrditi što ih usporava, a tek onda razmišljati o nečem neobičnijem.
Šest tisuća zvijezda, a samo dvije ozbiljno odskaču
U Keplerovu katalogu izdvojene su zvijezde slične boje i površinske gravitacije, a iz uzorka su uklonjeni objekti kod kojih se sporija vrtnja može objasniti poznatim fazama zvjezdanog razvoja. Nakon osam takvih provjera ostalo je 6725 zvijezda glavnog niza tipova F, G i K.
Među njima su se posebno izdvojile KIC 67606183 i KIC 9834255, dvije zvijezde slične Suncu. Prva se oko svoje osi okrene za približno 61 dan, a druga za oko 65 dana. Usporedive zvijezde njihove dobi obično naprave jedan okret za pet do deset dana.
Takva razlika ne znači automatski da se događa nešto neobjašnjivo, ali obje zvijezde dovoljno odskaču od ostatka uzorka da zaslužuju detaljnije promatranje.
Ideja je uzimati energiju iz vrtnje zvijezde
Kada se govori o hipotetskim izvanzemaljskim megastrukturama, najčešće se spominje Dysonov roj, golemi sustav koji bi oko zvijezde prikupljao dio njezine svjetlosti. Takva bi tehnologija trebala ostavljati toplinski trag, pa astronomi godinama traže neobičan infracrveni sjaj.
Rad Sahina Torlakcika razmatra drukčiju mogućnost. Umjesto svjetlosti, tehnološka civilizacija mogla bi iskorištavati energiju zvijezdine vrtnje.
Zvijezda se okreće, ima magnetsko polje i iz nje neprestano struji zvjezdani vjetar, tok nabijenih čestica. Teorijski sustav od vodljivih struktura mogao bi se elektromagnetski povezati s tim okolišem, postupno preuzimati dio rotacijske energije i pritom usporavati zvijezdu.
Takav bi sustav proizvodio daleko manje viška topline od Dysonova roja. Mogao bi zato ostati gotovo nevidljiv u infracrvenim pregledima neba, dok bi neobično spora vrtnja zvijezde ostala njegov najuočljiviji mogući trag.
Prirodna objašnjenja i dalje su najizglednija
Kod KIC 67606183 najprije treba razjasniti prirodna objašnjenja. Podaci misije Gaia upućuju na nižu metalnost, odnosno manji udio elemenata težih od helija. To nije nevažan detalj: kemijski sastav može utjecati na svojstva zvijezde, pa i na odnos između njezine dobi i brzine vrtnje s kojim je uspoređena.
Otvorena je i mogućnost da KIC 67606183 nije sama. Uz nju bi mogla kružiti slabija zvijezda pratiteljica koju dosadašnja opažanja nisu mogla jasno razlučiti. U tom bi slučaju izmjereni podaci pripadali sustavu dviju zvijezda, a ne jednoj neobično sporoj zvijezdi.
Slično vrijedi i za KIC 9834255. I ona se izdvaja iz Keplerova uzorka, ali zasad nema dovoljno podataka da se isključi bliski ili nerazlučeni pratitelj. Takvi sustavi mogu izgledati neobično upravo zato što se njihova svjetlost i svojstva u promatranjima preklapaju.
Odgovor bi trebala dati preciznija spektroskopska mjerenja i snimke veće razlučivosti. Spektri mogu otkriti pomiču li se linije u svjetlosti zvijezde na način koji odaje pratiteljicu, dok bi oštrije snimke mogle razdvojiti dva dosad spojena izvora svjetlosti. Tek tada će se moći procijeniti jesu li KIC 67606183 i KIC 9834255 doista izolirane zvijezde čija vrtnja traži neobično objašnjenje
