Na ESO-ovu Vrlo velikom teleskopu (VLT) u Čileu izvedena su prva opažanja novim instrumentom MOONS. Riječ je o spektrografu koji može istodobno analizirati svjetlost približno tisuću zvijezda i galaksija, uključujući objekte skrivene iza prašine u središtu Mliječne staze.
Europski južni opservatorij (ESO) u objavi od 3. rujna 2026. naveo je da je riječ o prvim opažanjima instrumenta, koja astronomi nazivaju „prvim svjetlom”. MOONS je postavljen na VLT-u u opservatoriju Cerro Paranal na sjeveru Čilea, gdje će služiti istraživanju naše galaksije i udaljenih galaktičkih sustava.
Tisuću ciljeva u jednom opažanju
MOONS koristi približno tisuću optičkih vlakana. Svako vlakno postavlja se robotskim mehanizmom na točan položaj pojedine zvijezde ili galaksije, pa instrument može prikupljati njihovu svjetlost u širokom vidnom polju. Vlakna vode do dva jednaka spektrografa, od kojih svaki obrađuje signal s 500 vlakana.
Spektrograf razlaže svjetlost na valne duljine. Iz takvog se spektra mogu odrediti kemijski sastav, brzina gibanja i druga svojstva promatranog objekta. Prednost MOONS-a nije samo u broju ciljeva, nego i u tome što se svi mogu promatrati u istom mjerenju, uz usporedivu osjetljivost i preciznost.
Infracrveno svjetlo prolazi kroz prašinu
Središte Mliječne staze teško je promatrati u vidljivom dijelu spektra. Oblaci kozmičke prašine upijaju vidljivu svjetlost, pa se zvijezde iza njih na uobičajenim snimkama ne vide jasno. MOONS prikuplja crveno i blisko infracrveno zračenje, koje lakše prolazi kroz takve oblake.
Prva opažanja bila su usmjerena upravo prema zvijezdama u zaklonjenoj ravnini galaksije. Podaci će astronomima pomoći u određivanju kemijskog sastava i gibanja zvijezda koje su dosad bile teško dostupne. Zbog širenja svemira svjetlost udaljenih galaksija pomaknuta je prema infracrvenom dijelu spektra, pa će MOONS moći proučavati i njihove najranije faze.
Velik instrument s vrlo hladnim detektorima
MOONS je visok 4,5 metara i težak više od deset tona. Njegovi su spektrografi smješteni u kriostat, kućište koje ih održava na temperaturama između –143 i –233 Celzijeva stupnja. Za hlađenje je potrebno oko 5000 litara tekućeg dušika, čime se smanjuje toplinska pozadina i povećava osjetljivost mjerenja.
Instrument je izgradio međunarodni konzorcij predvođen Britanskim astronomskim tehnološkim centrom. U desetogodišnjem razdoblju rada MOONS bi trebao prikupiti podatke o do deset milijuna objekata. Astronomi će moći mjeriti svojstva zvijezda udaljenih do približno 40.000 svjetlosnih godina, među njima i onih u dijelovima Mliječne staze zaklonjenima prašinom.
Takva opažanja trebala bi omogućiti precizniju trodimenzionalnu kartu naše galaksije i pomoći u rekonstrukciji njezina razvoja. Istodobno će spektroskopija udaljenih galaksija pokazati kako su se njihova kemija, gibanje i struktura mijenjali tijekom više od 13 milijardi godina kozmičke povijesti.
