Znanstvenici žele prikupiti što više podataka o egzoplanetima, a to često zahtijeva suradnju različitih instrumenata. Dva svemirska teleskopa, James Webb (JWST) i nadolazeći Ariel, imat će priliku za takvu suradnju početkom 2030-ih, kada oba budu u funkciji. Novi znanstveni rad radne skupine Ariel-JWST Synergy detaljno opisuje kako će ova dva sustava zajednički proučavati atmosfere udaljenih planeta.
JWST je već sada najmoćniji svemirski teleskop, sposoban promatrati sve od udaljenih crnih rupa do kometa u našem Sunčevom sustavu. Njegova iznimna rezolucija omogućuje detaljna promatranja, no zbog velikog interesa znanstvenika, vrijeme za promatranja je ograničeno. Osim toga, JWST je ponekad preosjetljiv, iznimno sjajne zvijezde, koje su idealne za proučavanje egzoplanetskih atmosfera, mogu zasititi njegove detektore, što otežava praćenje planeta oko takvih zvijezda.
S druge strane, Ariel je dizajniran za velike preglede neba. Iako nema rezoluciju JWST-a, Ariel će pratiti tisuće zvijezda s egzoplanetima tijekom duljih razdoblja, snimajući širok spektar valnih duljina odjednom. To mu omogućuje da u širokom luku “hvata” podatke koje JWST zbog svojih specifičnih ciljeva ne može.
Iako je Ariel manji, s otvorom otprilike šest puta manjim od JWST-a, i ograničen budžetom kao ESA-ina “M-klasna” misija, njegova snaga leži u masovnosti i dugotrajnosti promatranja.
Suradnja na L2 točki
Oba teleskopa bit će smještena u L2 Lagrangeovu točku, oko 1,5 milijuna kilometara od Zemlje, što im daje zajednički referentni okvir. JWST će djelovati poput “snajpera”, ciljajući pojedinačne egzoplanete s velikom preciznošću, dok će Ariel biti poput “mreže” koja prati velike dijelove neba.
Ova suradnja omogućit će razmjenu podataka: JWST može detaljno proučiti atmosferu određenog planeta i te informacije proslijediti Arielu, koji će ih usporediti s podacima o tisućama drugih planeta. Suprotno tome, Ariel može otkriti neobičan planet među tisućama, a JWST će se potom usredotočiti na njega i detaljno ga proučiti.
Ariel je posebno prikladan za promatranje sjajnih zvijezda koje bi zasitile JWST-ove detektore, dok JWST može uočiti mnogo slabije i teže uočljive ciljeve koje Ariel ne može vidjeti zbog niže rezolucije. Također, Ariel može snimiti širok dio infracrvenog spektra odjednom, dok JWST-ov instrument MIRI prodire još dublje u infracrveni dio spektra. Kombinacija podataka s oba teleskopa omogućit će potpuniju sliku bez prevelikog opterećenja JWST-a.
Iako će suradnja započeti tek nakon lansiranja Ariela 2029. godine i početka znanstvenih operacija 2030., JWST ima dovoljno goriva da ostane u orbiti do 2040-ih. To znači da nas očekuje barem deset godina zajedničkog istraživanja najmoćnijeg svemirskog teleskopa i njegovog specijaliziranog partnera za egzoplanete.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
