Prije 36 godina Voyager 2 postao je prva svemirska letjelica koja je na Zemlju poslala snimke Urana te otkrila njegovih 10 novih mjeseca i dva prstena.
Misija na Uran
Čovječanstvo je Uran posjetilo samo jednom, i to prije 30 godina. NASA-ina letjelica Voyager 2 izbliza je pogledala tajanstveni, daleki, plinoviti planet 24. siječnja 1986. godine.
Voyager 2 poslao je zadivljujuće slike planeta i njegovih mjeseci tijekom preleta, što je omogućilo oko 5.5 sati pažljivog proučavanja. Svemirska se letjelica za to vrijeme našla na udaljenosti od 81 500 kilometara od Urana.
„Znali smo da će Uran biti drugačiji jer je nagnut na stranu i očekivali smo iznenađenja“, rekao je Ed Stone, projektni znanstvenik za misiju Voyager. Stone je bio projektni znanstvenik od 1972. godine, nastavljajući tu ulogu i danas.
Istraživanje karakteristika Urana
Uran se pokazao kao najhladniji planet u našem Sunčevom sustavu, iako nije najudaljeniji od Sunca. To je zato što nema unutarnji izvor topline.
Znanstvenici su utvrdili da je atmosfera Urana 85% vodika i 15% helija. Postojali su i dokazi o kipućem oceanu oko 800 kilometara ispod vrhova oblaka. Također otkriveno je da Uran ima magnetsko polje različito od bilo kojeg s kojim smo se ikada prije susreli. Na Merkuru, Zemlji, Jupiteru i Saturnu, magnetsko polje je približno poravnato s osi rotacije. Kao što Stone pojašnjava „Tada smo došli do Urana i vidjeli da su polovi bliže ekvatoru. Ispalo je da je Neptun sličan. Magnetno polje nije bilo sasvim centrirano sa središtem planeta.“
Ovo površinsko magnetsko polje Urana također je bilo jače od Saturnovog. Podatci s Voyagera 2 pomogli su znanstvenicima da utvrde da se magnetski rep Urana uvija u spiralu koja se proteže 10 milijuna kilometara u smjeru usmjerenom od Sunca. Razumijevanje interakcije planetarnih magnetskih polja sa Suncem ključni je dio NASA-inog cilja da razumije samu prirodu Svemira. Ne samo da proučavanje povezanosti Sunca i planeta pruža informacije korisne za svemirska putovanja, već pomaže rasvijetliti podrijetlo planeta i njihov potencijal za utočište života.
Otkrivanje Uranovih satelita i prstenova
Voyager 2 je također otkrio 10 novih mjeseci (ukupno ih je 27) i dva nova prstena na planetu, što se također pokazalo fascinantnim. Ledeni mjesec po imenu Miranda otkrio je neobičan, raznolik krajolik i dokaze aktivne geološke aktivnosti u prošlosti. Iako je promjera samo oko 500 kilometara, ovaj mali objekt ima divovske kanjone koji bi mogli biti i do 12 puta dublji od Grand Canyona u Arizoni. Miranda također ima tri jedinstvena obilježja nazvana „coronae“, a to su lagane kraterske zbirke grebena i dolina. Znanstvenici misle da je ovaj mjesec mogao biti razbijen i potom ponovno sastavljen.
Planeri misije osmislili su susret Voyagera 2 s Uranom kako bi letjelica dobila pomoć gravitacije koja će joj pomoći da stigne do Neptuna. Godine 1989. Voyager 2 dodao je i Neptun u svoj ‘životopis’ prvih pogleda na planete.
„Susret s Uranom bio je vrlo uzbudljiv za mene… moj prvi planetarni susret i bio je to planet koji čovječanstvo nikada prije nije vidjelo izbliza. Svaka nova slika pokazivala je više detalja o Uranu, a bilo je i puno iznenađenja za znanstvenike. Nadam se da će još jedna svemirska letjelica biti poslana tijekom mog života da detaljnije istraži Uran,“ rekla je Suzanne Dodd, voditeljica projekta za Voyager, koja je svoju karijeru započela u periodu kada je Voyager 2 bio na putu za Uran.
Voyager 2 lansiran je 20. kolovoza 1977. godine, 16 dana prije svog blizanca, Voyagera 1. U kolovozu 2012. Voyager 1 je ušao u povijest kao prva letjelica koja je ušla u međuzvjezdani prostor, prešavši granicu koja obuhvaća planete našeg Sunčevog sustava, Sunce i Sunčev vjetar. Očekuje se da će Voyager 2 doći u međuzvjezdani prostor u sljedećih nekoliko godina.
Letjelica Voyager 1 zamijetila neobične zvukove u udaljenom svemiru
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
