Tri crvena znaka naslikana na stijeni jedne meksičke špilje poznata su arheolozima još od 1980-ih. Nova analiza njihovih izblijedjelih tragova upućuje na to da nisu tek ukras ili nepovezani crteži: mogli bi biti dio načina zapisivanja imena mjesta i društvenih položaja u svijetu drevnog Teotihuacana.
Znakovi se nalaze u špilji broj 19 kod Chalcatzinga, izvan samoga grada. Istraživači su se na nalazište vratili 2022. godine, detaljno snimili oslike i digitalno pojačali dijelove boje koji se golim okom danas teško razaznaju. Zatim su usporedili oblike s prikazima poznatima iz Teotihuacana. Riječ je, dakle, o novom tumačenju odavno otkrivenih oslika, a ne o novom otkriću špilje.
Brdo koje “govori”
Jedan od znakova prikazuje stiliziranu planinu uz elemente nalik svicima govora. Tim predvođen Christopheom Helmkeom sa Sveučilišta u Kopenhagenu tumači ga kao ime mjesta, koje bi se moglo prevesti kao “Brdo koje pjeva”. Sličan se naziv pojavljuje i na zidnim slikama u Teotihuacanu. Povezanost dvaju prikaza mogla bi upućivati na to da je brdo bilo važno ljudima koji su živjeli ili putovali između tih područja.
Drugi znak uključuje ogrlicu, plašt i šiljasti predmet. Budući da se takvi elementi pojavljuju u prikazima ratnika, autori predlažu da je posrijedi titula ili oznaka povezana s ratničkim položajem. Ni ovdje značenje nije konačno potvrđeno: slike su oštećene, a pisani sustav Teotihuacana još nije potpuno razumljiv.
U radu objavljenom u časopisu Antiquity autori razmatraju i treći znak te tragove aktivnosti u špilji. Prisutnost čađe iznad oslika može biti važna za razumijevanje obreda koji su se ondje odvijali. Samo na temelju čađe, međutim, nije moguće odrediti točan smisao svakog prikaza.
Zašto su znakovi važni?
Teotihuacan je bio jedan od najvećih gradova drevne Amerike, ali njegovo pismo ne poznajemo onako dobro kao pismo Maja. Zbog toga je svaki prikaz koji se može usporediti s drugim nalazištima vrijedan. Ako se ista kombinacija znakova doista odnosi na isto mjesto, arheolozi dobivaju čvršći oslonac za prepoznavanje načina na koji su se imena zapisivala.
Grad Teotihuacan dosegnuo je vrhunac mnogo prije uspona Asteka, a njegovi su utjecaji sezali daleko izvan današnjeg gradskog područja. Upravo zato istraživače zanima pojavljuju li se isti znakovi na udaljenim mjestima. Podudaranje s prikazima u gradu poduprlo bi ideju da su se pojedina imena i titule zapisivali prepoznatljivim slikovnim oznakama. Ipak, prepoznati ponovljeni motiv nije isto što i pročitati cijeli tekst: za šire razumijevanje pisma potrebno je mnogo više usporedivih primjera.
Špiljski oslici pritom pokazuju da se takvi znakovi nisu nužno pojavljivali samo u monumentalnom središtu grada. Moguća veza s obrednim krajolikom otvara i pitanje tko ih je ondje mogao čitati te kakvu su ulogu imali u putovanjima i okupljanjima. Odgovor se ne može temeljiti na oslicima u samo jednoj špilji: trebat će ih usporediti s novim nalazima.
