Švicarske šume na većim nadmorskim visinama sve teže podnose ponovljene suše. Analiza podataka prikupljanih gotovo četiri desetljeća pokazuje da hladniji planinski uvjeti sve slabije ublažavaju štetu i pomažu šumama da se oporave.
Analiza je obuhvatila zaštitne šume, koje ublažavaju posljedice lavina, odrona i klizišta te štite naselja i prometnice. Gubitak stabala i promjene u gustoći šume mogu oslabiti tu zaštitu, zbog čega je njezina otpornost na sušu osobito važna.
Četiri desetljeća promjena
U novoj analizi istraživači su povezali podatke švicarske nacionalne inventure šuma od 1983. do 2022. godine sa satelitskim pokazateljem vlažnosti vegetacije. U pojedinim razdobljima obuhvaćeno je između 891 i 1543 šumskih sastojina, na visinama od približno 282 do 2219 metara.
Iz analize su isključene sastojine s tragovima požara i one u kojima su provedeni zahvati tijekom deset godina prije mjerenja. Istraživači su tako nastojali jasnije pratiti promjene povezane sa sušom, bez neposrednog utjecaja sječe ili požara.
Najizraženiji dugoročni porast udjela sastojina čije se stanje pogoršava zabilježen je u najnižem visinskom pojasu: s 11,1 posto u prvom analiziranom razdoblju na 30,4 posto u posljednjem. U najvišem subalpskom pojasu stanje se isprva poboljšavalo, ali je u posljednjem razdoblju udio takvih sastojina naglo porastao na 18,8 posto.
Promjene nisu bile jednake u svim visinskim pojasevima. Ipak, satelitska mjerenja oporavka vegetacije nakon suše pokazala su da se razlike povezane s nadmorskom visinom s vremenom smanjuju. Hladniji uvjeti na visini sve slabije ublažavaju posljedice ponovljenih sušnih razdoblja.
Manje stabala mijenja cijelu šumu
Slabiji rast cijele sastojine ne znači nužno da sporije raste svako stablo. U dijelu šuma koje još bilježe rast ukupni prirast opada ponajprije zbog ubrzanog gubitka stabala. Šuma može postajati rjeđa čak i kada pojedina preživjela stabla nastavljaju rasti.
Autori upozoravaju i na ranjivost velikih, dominantnih stabala. Njihov gubitak mijenja strukturu šume, dok ponovljene suše mogu ograničiti oporavak nakon prethodnog stresnog razdoblja. Iako se sastav šuma postupno mijenja, ta prilagodba nije bila dovoljna da spriječi daljnje pogoršanje njihova stanja.
Istraživanje nije izravno mjerilo koliko se zbog tih promjena povećava opasnost od lavina ili odrona. Pokazalo je, međutim, da se uvjeti o kojima ovisi zaštitna uloga šuma mijenjaju i na većim visinama. Veća nadmorska visina više ne pruža jednaku prednost u oporavku nakon suše, a gubitak stabala nastavlja mijenjati i šume koje još bilježe rast.
