Veliki atraktor naziv je za područje povećane koncentracije mase koje utječe na gibanje galaksija u našem kozmičkom susjedstvu. Nije riječ o jednoj golemoj crnoj rupi niti o jedinom uzroku našega gibanja. Dio tog područja teško je proučavati u vidljivoj svjetlosti jer ga zaklanjaju zvijezde i prašina Mliječne staze.
Laniakea
No krenimo od početka: činjenice da se svi mi konstantno krećemo, i da je to kretanje uvjetovano hijerarhijskom strukturom svemira. Zemlja se okreće sama oko sebe i oko Sunca, a Sunce se okreće oko centra naše galaksije. Naša se pak galaksija isto stalno kreće nekamo.
Mliječna staza pripada Lokalnoj grupi, zajedno s Andromedom, galaksijom Trokut i brojnim manjim galaksijama. Lokalna grupa nije unutar skupa galaksija Virgo. Obje se strukture povezuju sa širim galaktičkim susjedstvom, a Lokalna grupa dio je Laniakee, kako objašnjava NASA.
Tu smo mislili da je klasifikaciji našeg položaja u svemiru kraj. No onda, 2014. godine, studija objavljena na Havajskom sveučilištu otkrila je da je superskup Virgo samo jedan od četiri dijela još većeg superskupa kojeg zovemo Laniakea (iz havajskog lani, što znači raj, i ākea, što znači prostran, neizmjeran). Ta mreža galaksija nezamislivih je razmjera: promjera je više od 500 milijuna svjetlosnih godina i sadrži u sebi više od 100 000 galaksija. Toliko je ogromna, zapravo, da donedavno nismo ni shvatili da postoji veza između manjih superskupova u njoj. Uz superskup Virgo, tu su još superskup Hydra–Centaurus, superskup Pavo–Indus i Južni superskup.
U radu iz 2014. Laniakea je određena pomoću posebnih brzina galaksija: njihovih odstupanja od prosječnog kozmičkog širenja. Tek nakon oduzimanja tog širenja i gibanja na većim razmjerima pojavljuje se obrazac tokova prema unutrašnjosti. To ne znači da su se svi dijelovi Laniakee prestali međusobno udaljavati niti da će se sigurno spojiti u jednu točku. Metodu opisuje izvorni rad Tullyja i suradnika.

Veliki atraktor
Gibanje se može odrediti u odnosu na kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (CMB). U radu Hoffmana i suradnika iz 2017. za Lokalnu grupu navodi se brzina od 631 ± 20 km/s u odnosu na CMB. To nije jednostavno brzina kojom Mliječna staza pada ravno prema Velikom atraktoru. Istraživanje razmatra utjecaj koncentracija galaksija, poput Shapleyjeve, ali i područja smanjene gustoće.
Gravitacija nejednoliko raspoređene tvari stvara odstupanja od prosječnog Hubbleova širenja. Astronomi zato uspoređuju izmjerena gibanja s kartama raspodjele galaksija. Objašnjenje ne mora biti jedno skriveno, kompaktno tijelo: važan je zajednički utjecaj struktura na različitim udaljenostima.
Veliki atraktor dijelom se nalazi iza ravnine Mliječne staze, u području nazvanom Zona izbjegavanja (Zone of Avoidance). Zvijezde u prvom planu i međuzvjezdana prašina otežavaju opažanja udaljenih galaksija u vidljivoj svjetlosti. Ne trebamo čekati da Sunce obiđe na suprotnu stranu galaksije: infracrvena i radiopažanja već su omogućila proučavanje nekih zaklonjenih galaksija. Primjer su opažanja Spitzerom i radioteleskopom, opisana u istraživanju Jarretta i suradnika.

Misterij riješen?
Tek s razvitkom tehnologije za promatranje svemira u vidu naprednijih teleskopa i instrumentacije kroz zadnjih nekoliko desetljeća smo uspjeli vidjeti kroz Zonu izbjegavanja. Razvili smo mogućnost gledanja zračenja iz svemira na dijelovima spektra koji nisu vidljivi, dakle mogućnost opažanja infracrvenih zraka, X-zraka, radiovalova, itd.
Među važnim koncentracijama mase u području Velikog atraktora nalazi se skup galaksija Norma, poznat i kao Abell 3627. To je skup galaksija, a ne skup zvijezda. Njegovu povezanost s većim strukturama, zidovima galaksija Centaurus i Norma, razmatra izvorno istraživanje Woudta i suradnika.

Drugi dio zagonetne slagalice otkriven je u obliku još jednog superskupa: superskupa Shapley. No zanimljiva stvar je što se on ne nalazi na području Velikog atraktora, već dalje od njega, na udaljenosti od oko 650 milijuna svj. god. (200 Mpc). U njemu se nalazi oko 8000 galaksija, ukupne je mase oko 10 000 puta veće od cijele Mliječne staze i, najbitnije, regija svemira koju zovemo Veliki atraktor sama mu se približava, zajedno sa svime što pada pod gravitacijski utjecaj Velikog atraktora. Drukčije rečeno, nas vuče Veliki atraktor, a Velikog atraktora i sve oko njega vuče Shapley.

An Atlas of The Universe.
Istraživanja tu nisu završila. Godine 2016. tim predvođen Renée C. Kraan-Korteweg izvijestio je o otkriću superskupa Vela, djelomično skrivenog iza ravnine Mliječne staze. Tadašnji rad procijenio je njegov doprinos gibanju Lokalne grupe na najmanje približno 50 km/s, uz pretpostavke o raspodjeli i opažljivosti galaksija. To je bila procjena doprinosa jedne strukture, a ne konačno rješenje cijelog polja gibanja.
Zaključak
Veliki atraktor fizičko je područje povećane koncentracije mase i važan dio karte gibanja obližnjih galaksija. Nije jedna točka u koju nužno pada čitava Laniakea. Karte tokova opisuju odstupanja od prosječnog širenja svemira, a ne poništavanje tog širenja.
Na gibanje našega galaktičkog susjedstva utječu i udaljenije strukture te područja manje gustoće. Njihovi se doprinosi razlučuju novim mjerenjima udaljenosti i brzina. Veliki atraktor zato nije privid, ali sam ne objašnjava sve opaženo gibanje.
Izvori:
„Great Attractor“. Britannica, 2018. https://www.britannica.com/topic/Great-Attractor (25.2.2022.).
Koberlein, Brian. „What Is The Great Attractor?“. Universe Today, 2014. https://www.universetoday.com/113150/what-is-the-great-attractor/ (25.2.2022.).
Mahoney, Trevor. „The Great Attractor Explained“. Medium, 2020. https://medium.com/predict/the-great-attractor-explained-bea88869f852 (25.2.2022.).
Sutter, Paul. „Will the Great Attractor Destroy Us?“. Space.com, 2016. https://www.space.com/33579-will-the-great-attractor-destroy-us.html (25.2.2022.).