SpaceX priprema prvi let nove verzije Starshipa, najvećeg raketnog sustava ikad sastavljenog. Test je važan za samu tvrtku, ali i za NASA-in program Artemis, jer se iza spektakla golema lansiranja krije puno ozbiljnije pitanje: može li Starship postati letjelica na kojoj počiva američki plan povratka astronauta na Mjesec?
Starship više ne može biti samo golemi prototip
Starship V3 trebao bi poletjeti iz Starbasea u južnom Teksasu 19. svibnja 2026., u lansirnom prozoru koji se otvara u 22:30 po koordiniranom svjetskom vremenu, odnosno 20. svibnja u 00:30 po hrvatskom vremenu. Bit će to dvanaesti testni let Starshipa i prvi let nove verzije nakon višemjesečne stanke u velikim letnim testovima.
Nova verzija nije tek manja dorada prethodnog sustava. Starship V3 donosi izmjene na Super Heavy boosteru, snažnije motore Raptor, poboljšanja pogonskog sklopa, drukčije elemente za upravljanje letom i opremu potrebnu za buduće pretakanje goriva. SpaceX ga razvija kao potpuno višekratnu letjelicu koja bi u orbitu trebala nositi više od 100 metričkih tona tereta.
Tu počinje stvarna priča. Starship više nije samo SpaceX-ov razvojni projekt koji se mjeri visinom rakete, snagom motora i snimkama lansiranja. Njegova lunarna verzija već je dio NASA-inog programa Artemis, kao lander koji bi trebao omogućiti slijetanje astronauta na Mjesec. Svaki novi test zato se sada prati i kao provjera jedne od najvažnijih karika u američkom lunarnom planu.
Pravi ispit neće biti samo lansiranje
Prema najavljenom profilu leta, Starship bi tijekom testa trebao izvesti suborbitalni let, odvojiti se od boostera, rasporediti simulatore satelita Starlink V2, provjeriti dijelove toplinske zaštite i pokušati ponovno paljenje motora u svemirskim uvjetima. Booster se ovaj put ne bi trebao vraćati na hvatanje lansirnim tornjem, nego završiti u Meksičkom zaljevu.
Na papiru je to još jedan letni test. Za Artemis je važniji zbog onoga što dolazi poslije. Ako V3 pokaže da nova konfiguracija radi dovoljno stabilno, SpaceX se približava testu koji se već dugo čeka: pretakanju kriogenog goriva između dvije Starship letjelice u Zemljinoj orbiti.
To je ključ za lunarni Starship. Verzija koja bi trebala spustiti astronaute na Mjesec neće jednostavno poletjeti sa Zemlje i izravno krenuti prema mjesečevoj površini. Najprije će se morati napuniti gorivom u orbiti, uz pomoć drugih Starship letjelica koje bi služile kao orbitalni tankeri.
Bez tog postupka Starship ne može obaviti ulogu koju mu je NASA namijenila. Lunarni lander mora imati dovoljno goriva za let prema Mjesecu, spuštanje na površinu i povratak do Oriona, gdje bi se astronauti ponovno ukrcali za povratak prema Zemlji.
Artemis ovisi o tehnologiji koja još mora položiti najveći ispit
NASA je već naglasila da je veliko pretakanje kriogenog pogonskog goriva između Starship letjelica presudno za Starship Human Landing System, odnosno sustav kojim SpaceX treba omogućiti slijetanje astronauta na Mjesec u sklopu Artemisa. Takav test trebao bi NASA-i dati podatke potrebne za certifikaciju landera prije misija s posadom.
Zbog toga ovaj let nije samo demonstracija snage. Starship mora pokazati da se iz eksperimentalne rakete pretvara u sustav koji može raditi u složenoj svemirskoj operaciji. Artemis se više ne oslanja samo na raketu SLS i letjelicu Orion. Za samo slijetanje na Mjesec NASA treba komercijalne landere, a Starship je među njima najvidljiviji i tehnički najambiciozniji.
Artemis III u međuvremenu više ne izgleda kao misija koja će odmah vratiti astronaute na Mjesečevu površinu. NASA plan sada pomiče prema opreznijem scenariju u Zemljinoj orbiti, gdje bi posada u Orionu trebala provjeriti ključne manevre s komercijalnim lunarnim landerima. Prije stvarnog slijetanja moraju se potvrditi operacije koje su za Artemis presudne, ali još nisu izvedene u punom misijskom profilu: susretanje, spajanje i rad više različitih letjelica kao jedne cjeline.
Presudno pitanje više nije koliko je Starship velik
Starship V3 već ima brojke koje same privlače pozornost. Visok je oko 124 metra, snažniji je od prethodnih verzija i oslanja se na nadograđenu lansirnu infrastrukturu u Starbaseu. No u ovoj fazi razvoja veličina više nije glavna vijest.
Za SpaceX je sljedeći cilj pokazati da Starship može raditi predvidljivo i ponovljivo. Za NASA-u je kriterij još stroži: lunarna verzija mora proći put prema certifikaciji za misije s posadom. To ne znači samo uspješno lansiranje i povratak kroz atmosferu. Potrebni su letni testovi, provjere dizajna, rad u orbiti i dokaz da se kriogeno gorivo može prenijeti između letjelica u uvjetima i razmjerima koji dosad nisu provjereni u ovakvoj misiji.
Uspješan let V3 dao bi SpaceX-u prostor za sljedeći, mnogo zahtjevniji korak. Neuspjeh bi imao šire posljedice od još jednog izgubljenog prototipa. Svako novo kašnjenje Starshipa izravno se prenosi na Artemis, jer NASA-in put prema Mjesecu sada prolazi kroz letjelicu koja tek mora pokazati da može funkcionirati kao pouzdana svemirska infrastruktura.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
