SpaceX je iz Teksasa lansirao novu, veću i snažniju verziju Starshipa, raketnog sustava koji bi trebao imati ključnu ulogu u NASA-inom povratku na Mjesec. Let je završio planiranim padom letjelice u Indijski ocean, uz vatreni završetak pri udaru, ali bez kaotične eksplozije u zraku koja je obilježila neke ranije testove. Za SpaceX je to važan pomak. Za NASA-u je to tek početak mnogo težeg dijela priče.
Starship V3 prvi put je poletio
Ovo nije bio još jedan test istog sustava. SpaceX je prvi put lansirao novu generaciju Starshipa, poznatu kao V3, s pojačanom konstrukcijom, snažnijim motorima i opremom koja ga postupno približava misijama izvan Zemljine orbite.
Raketa je poletjela iz Starbasea, lansirnog kompleksa na jugu Teksasa, nakon što je prethodni pokušaj zaustavljen zbog tehničkog problema na rampi. Let je trajao oko sat vremena, a Starship je tijekom misije izbacio testni teret u obliku simulatora satelita Starlink. SpaceX navodi da je riječ o letu u kojem su isprobani novi elementi sustava pod stvarnim uvjetima, uključujući izmijenjenu konstrukciju, jače motore, dodatne kamere i naprednije računalne sustave.
Nova verzija visoka je oko 124 metra, čime nadmašuje ranije izvedbe Starshipa. Donji stupanj, Super Heavy, i dalje koristi 33 motora Raptor, ali je dobio izmjene na sustavima za povratak i upravljanje. Gornji dio letjelice opremljen je za složenije zadatke, među njima buduća spajanja u svemiru i misije prema Mjesecu.
Kontroliran završetak, ali ne i čist test
Nakon odvajanja stupnjeva, gornji dio Starshipa nastavio je planiranom putanjom prema istoku i završio let u Indijskom oceanu. Letjelica se pri udaru zapalila, ali takav ishod nije bio iznenađenje. SpaceX u ovom testu nije pokušavao spasiti ni prvi stupanj ni gornji dio sustava.
Ipak, let nije prošao bez tehničkih problema. Tijekom povratnog manevra prvog stupnja nisu se uključili svi motori, a i gornji dio Starshipa morao je nastaviti let s manjim brojem motora od planiranog. Unatoč tome, letjelica je zadržala putanju i završila misiju u predviđenom oceanskom području.
To je važan podatak za SpaceX. Nova verzija Starshipa pokazala je da može izdržati složen profil leta i nastaviti misiju i kada se pojave problemi s pogonom. No to još nije dokaz da je sustav spreman za stvarne misije. Prije nego što na njega sjednu astronauti, Starship mora više puta pokazati da može poletjeti, upravljati letom i vratiti se kroz atmosferu bez velikih odstupanja i bez oslanjanja na sreću.
Za sada je ovo bio test bez povratka na lansirni toranj. U konačnoj arhitekturi Starship bi trebao biti potpuno višekratan, a njegovi stupnjevi vraćali bi se prema rampi gdje bi ih hvatali golemi mehanički krakovi. Taj dio sustava ostaje jedan od najzahtjevnijih koraka prije nego što Starship postane letjelica na koju se NASA može osloniti u lunarnim misijama
Starship sada mora dokazati ono što NASA treba za Artemis
SpaceX Starship razvija s dugoročnim Marsovim ambicijama, ali njegov prvi veliki ispit s ljudskom posadom trebao bi biti povezan s Mjesecom. NASA je u sklopu programa Artemis odabrala SpaceX i Blue Origin za razvoj lunarnih letjelica koje će astronaute prevoziti između Orionove kapsule i površine Mjeseca.
Prema trenutačnom NASA-inom planu, Artemis III više nije zamišljen kao misija slijetanja na Mjesec, nego kao demonstracija u Zemljinoj orbiti. Posada bi ondje trebala testirati spajanje Orionove kapsule s jednim ili oba komercijalna lunarna sustava, SpaceX-ovim Starshipom i Blue Originovim Blue Moonom. Prvo slijetanje astronauta u sklopu programa Artemis sada se veže uz Artemis IV, najranije 2028. godine.
Zato se ovaj let ne može promatrati samo kao još jedan veliki SpaceX-ov test. Starship je jedan od ključnih dijelova arhitekture kojom NASA želi vratiti ljude na Mjesec, a poslije ondje graditi trajniju prisutnost. Svaki uspješan let donosi podatke, ali i podsjeća koliko je sustav još daleko od uloge koju mu je NASA namijenila.
Prije leta s astronautima Starship mora pokazati mnogo više od samog uzlijetanja i kontroliranog završetka misije u oceanu. Mora svladati spajanje s drugim letjelicama, pretakanje goriva u orbiti, dugotrajan rad ključnih sustava, precizno upravljanje i sigurno slijetanje na Mjesec. Test koji završi u planiranom oceanskom području može biti velik korak za razvojni program, ali nije isto što i letjelica spremna za posadu
SpaceX ima prednost u letu, ali ne i konačan odgovor
NASA se ne oslanja samo na SpaceX. Blue Origin razvija vlastitu lunarnu letjelicu Blue Moon, koja je također dio planova za buduće misije programa Artemis. Time se NASA pokušava zaštititi od prevelike ovisnosti o jednom sustavu i jednoj tvrtki.
SpaceX trenutačno ima vidljiviju razvojnu prednost. Starship je već više puta poletio, dosegnuo svemirski dio putanje i dao inženjerima podatke iz stvarnih letova. Blue Moon još nije prošao usporediv javni letni test. No NASA-in kriterij na kraju neće biti broj spektakularnih lansiranja, nego spremnost sustava da sigurno obavi posao s posadom.
Najnoviji let zato je važan, ali ne zatvara ključna pitanja. SpaceX je pokazao da nova generacija Starshipa može poletjeti, nositi testni teret i završiti misiju u predviđenom oceanskom području. Istodobno, problemi s motorima i činjenica da povratak na lansirni toranj nije bio dio ovog testa pokazuju koliko je razvojni put još dug.
Za NASA-u pravi ispit neće biti let koji završava u oceanu. Pravi ispit bit će trenutak kada Starship mora raditi dovoljno precizno i sigurno da se uklopi u lunarnu misiju s posadom. Tek tada će se vidjeti je li golema SpaceX-ova raketa doista spremna za ulogu koju joj je NASA namijenila.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
