Japan se sprema poslati letjelicu po uzorak tla s Fobosa, maloga Marsova mjeseca čije podrijetlo još nije razjašnjeno. Misija MMX trebala bi poletjeti 19. listopada u 21:41 po hrvatskom vremenu, a najmanje deset grama materijala vratiti na Zemlju 2031. godine.
U Japanu će u trenutku planiranog lansiranja već biti rano jutro 20. listopada. Raketa H3 trebala bi poletjeti iz Svemirskog centra Tanegashima, prema službenoj najavi JAXA-e. Riječ je o planiranom terminu koji još može biti promijenjen tijekom završnih priprema.
MMX, odnosno Martian Moons eXploration, treba omogućiti nešto što dosad nije postigla nijedna misija: donijeti uzorke iz Marsova sustava. Njihov sastav mogao bi pokazati jesu li Fobos i Deimos nekada bili samostalna mala tijela ili su nastali od materijala izbačenog nakon velikog udara u Mars.
Dva mala mjeseca, dva glavna objašnjenja
Fobos i Deimos nepravilna su tijela koja se izgledom razlikuju od velikih, zaobljenih mjeseci. Jedna hipoteza pretpostavlja da ih je Mars zarobio gravitacijom. Druga njihovo podrijetlo povezuje sa sudarom koji je iz planeta izbacio dovoljno materijala za nastanak satelita.
Dosadašnje snimke i mjerenja iz daljine nisu dali konačan odgovor. Gotovo kružne putanje mjeseci, primjerice, zahtjevne su za jednostavne scenarije zarobljavanja. S druge strane, sastav i građa malih tijela moraju se uklopiti i u modele nastanka nakon udara.
Uzorak bi omogućio kemijska i mineralna mjerenja koja nisu izvediva samo kamerom iz orbite. Velik udio materijala povezanog s Marsom podupro bi scenarij sudara. Sličnost s određenim skupinama primitivnih meteorita dala bi važan dokaz za drukčije podrijetlo.
Nakon priprema za povratak prvih uzoraka iz Marsova sustava, misija sada ima najavljen termin lansiranja.
Najprije promatranje, zatim rover i uzorkovanje
Prema ESA-inu pregledu misije, MMX bi u orbitu oko Marsa trebao stići u kolovozu 2027., a u rujnu početi pratiti Fobos u posebno odabranoj putanji, takozvanoj kvazisatelitskoj orbiti.
Letjelica će najprije promatrati površinu iz blizine. Početkom 2029. trebala bi spustiti rover Idefix, koji razvijaju njemački DLR i francuski CNES. Podaci koje prikupi pomoći će u pripremi slijetanja glavne letjelice i procjeni svojstava tla.
Idefix ima masu od 25 kilograma. Na Fobosu će zbog vrlo slabe gravitacije njegova težina biti usporediva s težinom predmeta od približno 15 grama na Zemlji. Masa se pritom ne mijenja; mijenja se gravitacijska sila koja rover pritišće uz tlo.
Takvi uvjeti otežavaju vožnju, slijetanje i prikupljanje uzoraka. Dodir s površinom može izazvati odbijanje koje na većem nebeskom tijelu ne bi bilo problem. Rover će zato istraživati i teksturu te mehanička svojstva tla, ne samo njegov kemijski sastav.
Deset grama za laboratorije na Zemlji
Glavna letjelica prema rasporedu treba sletjeti na Fobos radi uzorkovanja 2030. godine. Misija ukupno nosi jedanaest znanstvenih instrumenata: sedam na glavnoj letjelici i četiri na roveru. Uz njih su predviđena dva različita sustava prikupljanja materijala.
Povratni modul trebao bi 2031. donijeti kapsulu koja će sletjeti u Australiji. Uzorci bi zatim bili preneseni u Japan, izdvojeni, popisani i podijeljeni za znanstvene analize. Prednost povratka jest uporaba velikih i osjetljivih laboratorijskih instrumenata koje nije praktično slati u svemir.
Fobosove snimke već su otkrile neobičan svijet kojim dominira golemi krater Stickney. Povratak uzoraka omogućio bi da se, uz njegov današnji izgled, istraži i podrijetlo materijala od kojeg je nastao.
