Međunarodni tim astronoma pronašao je dosad najuvjerljiviji dokaz da snažni mlazovi koje izbacuju tek stvorene zvijezde pouzdano bilježe njihove najburnije faze rasta. Rezultati potvrđuju dugogodišnji model prema kojem se mlazovi šire kroz okolni plin i pritom u sebi čuvaju tragove epizoda naglog dotoka materijala na mladu zvijezdu.
Rana opažanja provedena radioteleskopima sustava Very Large Array, kojima upravlja Američka nacionalna zaklada za znanost (NSF VLA), izdvojila su objekt SVS 13 kao neobičan binarni protuzvjezdani sustav. Taj sustav stvara niz iznimno brzih molekularnih izbačaja i Herbig-Haro udarnih valova u području nastanka zvijezda NGC 1333, koje se nalazi na udaljenosti od oko 1 000 svjetlosnih godina od Zemlje.
Kontinuirane radijske snimke dobivene sustavom NSF VLA precizno su odredile položaje dviju protozvijezda, označenih kao VLA 4A i VLA 4B. Te su opservacije istodobno razotkrile odljev većih razmjera, čime je SVS 13 prepoznat kao iznimno pogodan cilj za detaljno proučavanje mehanizama kojima mlade zvijezde pokreću i kolimiraju mlazove. Upravo je ta višedesetljetna baza podataka prikupljena NSF VLA promatranjima omogućila pouzdanu identifikaciju protozvijezde koja napaja mlaz danas promatran s dosad neviđenom razinom pojedinosti.
ALMA razotkriva slojevitu građu mlaza
Zasluge: G. Blázquez-Calero, M. Osorio, G. Anglada. Pozadinska snimka: ESA/Hubble i NASA/Karl Stapelfeldt.
Nova promatranja instrumentom Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA) nadovezala su se na ranija mjerenja i usmjerila na najsjajniju visokobrzinsku strukturu unutar mlaza sustava SVS 13. U prikupljenim podacima razotkriven je izražen niz ugniježđenih molekularnih prstenova, poredanih jedan unutar drugoga.
Kako se brzina pojedinih komponenti unutar mlaza mijenja, svaki se prsten postupno sužava i pomiče duž osi mlaza. Time se oblikuju iznimno tanke, lučno savijene strukture plina koje nastaju na udarnim frontama, debele tek nekoliko desetaka astronomskih jedinica, a gibaju se brzinama do oko 100 kilometara u sekundi. Takav tomografski prikaz, usporediv s načelom medicinskog CT-a, omogućuje rekonstrukciju načina na koji mlaz probija put kroz okolni plin.
Mlazovi kao kronika izbijanja u ranoj evoluciji zvijezde
“Naša opažanja pokazuju da ti mlazovi nisu samo dramatična posljedica rađanja zvijezda, nego i pouzdan zapisnik događaja”, izjavio je Guillermo Blázquez-Calero, suvoditelj studije i istraživač u Instituto de Astrofísica de Andalucía, CSIC (IAA-CSIC). “Svaki niz prstenova u mlazu nosi vremensku oznaku prijašnjeg izbijanja, pa možemo rekonstruirati kada je materijal padao na mladu zvijezdu i kako je zatim bio nasilno izbačen natrag u njezino okruženje.”
Modeliranjem više od 400 pojedinačnih prstenova tim je pokazao da svaka lučna struktura odgovara udarnom valu koji se razvija u skladu s očuvanjem količine gibanja. Te strukture potječu od uskog mlaza čija se brzina mijenja kroz vrijeme. Procijenjena starost najmlađe strukture podudara se sa snažnim optičkim i infracrvenim izbijanjem objekta SVS 13 VLA 4B početkom 1990-ih, čime se prvi put izravno povezuju epizode pojačanog dotoka materijala na mladu zvijezdu s promjenama brzine njezina mlaza.
Nalazi upućuju na to da protozvjezdani mlazovi čuvaju vremenski obilježen zapis prijašnjih erupcija. To otvara novi uvid u to kako epizodična izbijanja oblikuju protoplanetarne diskove iz kojih se kasnije razvijaju planeti poput Zemlje.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
