U špilju Qesem na području današnjeg Izraela ljudi su prije otprilike 400.000 godina počeli donositi male, obojene oblutke. Na njima arheolozi nisu našli tragove koji bi upućivali na uporabu kao oruđa. Drugdje su u kamenim sjekirama ostajali fosili koje je pri izradi bilo moguće ukloniti. Zašto su ljudi donosili takvo kamenje i zašto su u oruđu čuvali upravo te detalje? Arheolog Ran Barkai i kolege u preglednom radu o prapovijesnim predmetima pretpostavljaju da su ljudi neke od tih predmeta čuvali za uspomenu.
Fosil koji je preživio izradu sjekire
U dolini Sakhnin u Donjoj Galileji arheolozi su među više od 200 pregledanih ručnih sjekira izdvojili desetak primjeraka s neobičnim obilježjima. U nekima su ostali otisci fosila, u drugima šupljine ili prstenasti uzorci u kremenu. Takav se kremen teže oblikuje. Unatoč tome, na nekim je sjekirama neobično obilježje ostalo na širokoj plohi, gdje se moglo jasno vidjeti i osjetiti pod prstima.
Izgled kremena mogao je utjecati na to koji će komad ljudi odabrati za oruđe. Budući da se takve geološke pojedinosti javljaju na određenim izdancima u dolini, autori pretpostavljaju da je fosil mogao podsjećati vlasnika na mjesto s kojeg je kremen donio. Isti nalaz dopušta i jednostavnije tumačenje. Možda je izrađivaču kamen bio zanimljiv ili lijep. Iz oblika sjekire teško je doznati što je pojedincu značio.
Zašto su ljudi ponovno oštrili staro oruđe?
Druga vrsta traga vidi se na alatima iz Revadima, Jaljulije i špilje Qesem. Na površini kremena s vremenom može nastati patina, sloj koji se bojom razlikuje od svježe odlomljenog kamena. Kad netko pronađe staro oruđe i ponovno mu naoštri rub, na istom se komadu mogu vidjeti i stara patina i noviji ožiljci od obrade. Tako se dva razdoblja uporabe mogu razlikovati čak i kad među njima nema nikakva drugog zapisa.
Analiza tragova uporabe na kremenim alatima iz Revadima pokazala je da su ljudi tim predmetima doista radili nakon što su ih našli i preoblikovali. Na dijelu primjeraka doradili su samo rub, pa je starija površina ostala vidljiva. Takav postupak ima praktičnog smisla jer se brzo dobije oštrica. Ipak, činjenica da se isti obrazac ponavlja i ondje gdje je bilo svježeg kremena potaknula je pitanje je li nekim ljudima bio važan i izgled starog predmeta.
U Qesemu i Jaljuliji pronađeni su i strugači za obradu mesa i kože. Oblik njihova ruba pomaže arheolozima odrediti čemu su služili. Obojeni obluci bez tragova uporabe daju manje podataka. Mogu ispitati odakle je donesen i gdje je pronađen, ali razlog zbog kojeg ga je netko uzeo ostaje otvoren.
Što bi poduprlo ideju o uspomenama?
Predmet pokupljen na nekom mjestu mogao je kasnije dozvati sjećanje na put, susret ili lov. Autori pretpostavljaju da je ponovljeno čuvanje takvih predmeta moglo imati ulogu i u razvoju autobiografskog pamćenja, sposobnosti da se prisjećamo događaja iz vlastitog života. Kamen sam po sebi ne može pokazati što je njegov vlasnik pamtio ni kako se ta sposobnost razvijala.
Za provjeru hipoteze arheolozi trebaju usporediti više nalazišta. Ako su ljudi sustavno donosili neobične predmete iz udaljenih izvora i čuvali obilježja koja nisu bila potrebna za rad, teže je sve takve nalaze objasniti dostupnošću kamena i oštrenjem. Istodobno, usporedba načina obrade običnog i neobičnog kremena može pokazati je li fosil namjerno ostavljen na vidljivome mjestu.