Godinama se golema travnata prostranstva Kazahstanske stepe prikazuju kao područje u kojem su živjele pokretne zajednice nomadskih stočara. Slika takvog prostora, bez većih trajnih središta i urbanih obilježja, dugo je bila neupitna. Novo istraživanje objavljeno u časopisu Antiquity pokazuje da je bila i pogrešna.
U sjeveroistočnom Kazahstanu identificirano je naselje Semijarka, nazvano “Grad Sedam Jaruga“, koje se po svojim dimenzijama i uređenju izdvaja kao jedan od najvećih poznatih brončanodobnih centara na cijeloj euroazijskoj stepi. Istraživači navode da je riječ o planiranom naselju monumentalnih građevina, složenih zemljanih struktura i razvijene proizvodnje bronce.
Naselje golemih razmjera i neuobičajeno planskog rasporeda
Umjesto niza kratkotrajnih staništa i manjih sezonskih naselja, Semijarka se pokazala kao prostorno uređeno središte veličine oko 140 hektara. To je više od 260 nogometnih igrališta, gotovo polovica površine Central Parka u New Yorku. Za zajednice kasnog brončanog doba, koje su obično bile malobrojne i široko razmještene, takav opseg predstavlja iznimku bez presedana.
“Semijarka, nastanjena oko 1600. pr. Kr. i povezana s kulturama Čerkaskul i Aleksejevka-Sargari, predstavlja novoidentificirano brončanodobno naselje površine 140 hektara u sjeveroistočnom Kazahstanu”, pišu autori. “Riječ je o jedinstvenom lokalitetu s planiranom arhitekturom, središnjom monumentalnom građevinom, rijetkim keramičkim nalazima i dokazima organizirane tin-brončane proizvodnje.”
Prvi tragovi naselja otkriveni su početkom 2000-ih, kada se smatralo da zauzima tek oko 40 hektara i da je riječ o jednostavnom skupu pravilanih zemljanih struktura. No sustavna geofizika, snimanja dronom i terenske analize pokazale su da je veličina lokaliteta gotovo četverostruko podcijenjena.
Na satelitskim snimkama misije Corona iz 1972. jasno se vide dva dugačka, paralelna niza pravokutnih zemljanih struktura protegnuta na više od 800 metara. Te zemljane strukture, visoke oko jednog metra, dijele prostor na pravilne blokove. Istraživači su na njihovim unutarnjim rubovima otkrili tragove masivnih zidova, vjerojatno građenih od blatnih opeka, s ponavljajućim unutarnjim pregradama. Raspored takvih jedinica odgovara stambenim prostorima, raspoređenima u pravilnom nizu.
U središtu se nalazi veća građevina orijentirana istok–zapad, dvostruko veća od stambenih jedinica. Po položaju i dimenzijama autori smatraju da je imala ritualnu ili zajedničku funkciju. “Razmjer zemljanih struktura neuobičajen je, a njihov raspored odudara od uobičajenih tipova naselja u regiji”, navodi se u studiji.
Snažan industrijski pogon
Jedno od najvažnijih otkrića odnosi se na metaluršku proizvodnju. Na površini su prikupljeni taljevi, troska, sirovine i gotovi predmeti. Analizirano je ukupno 35 metalurških uzoraka, a kemijske analize pokazuju prevlast bakrenih karbonata, malahita i azurita, uz tragove slitina s do 12 posto kositra. Takvi nalazi jasno potvrđuju da je Semijarka bila aktivno središte za preradu bakra i proizvodnju kositrene bronce.
Istraživači navode da su “rude uglavnom bili bakreni karbonati, među njima malahit i azurit, a potvrđena je i prerada bakra te proizvodnja kositrene bronce”. Analize upućuju na to da su bakrene i kositrene sirovine pristizale iz područja Altaja, oko 740 kilometara od Semijarke.
Time se Semijarka izdvaja kao prvo veliko nalazište na otvorenoj stepi s pouzdanim dokazima lokalne proizvodnje kositrene bronce. Takvi su se proizvodni centri do sada gotovo uvijek nalazili u planinskim zonama, blizu samih rudnih ležišta. Ovo naselje stoga se nameće kao važno čvorište u regionalnim mrežama razmjene metala i gotovih predmeta.
Keramički nalazi pokazuju jasnu prevlast kulture Aleksejevka–Sargari iz razdoblja između 1500. i 1100. pr. Kr., poznate po trajnijim naseljima i karakterističnoj materijalnoj kulturi. Istodobno, nađeni su i ulomci andronoidske Cherkaskul keramike iz zapadnog Sibira, što ukazuje na kontakte s udaljenim zajednicama. “Dokumentirano je najmanje 114 posuda. Tipovi Aleksejevka–Sargari čine 85 posto nalaza, dok manji udio andronoidske keramike potvrđuje interakcije sa skupinama iz zapadnog Sibira”, navode istraživači.
Jedinstven raspored i još nedovoljno istražene dubine naselja
Većina velikih brončanodobnih lokaliteta u regiji, poput Ciče u zapadnom Sibiru, doseže tek oko 30 hektara. Semijarka ih višestruko nadilazi, a zemljani nasipi dodatno je izdvajaju. Umjesto da okružuju cijelo naselje, oni zatvaraju pojedine strukture i blokove, što predstavlja rijedak koncept oblikovanja urbanog prostora na stepi.
“Zemljani nasipi u Semijarki jedinstveni su po tome što okružuju pojedine strukture, a ne čitavo naselje”, pišu autori. Takav raspored zasad nema jasne paralele u regiji.
Iako su dosadašnja istraživanja otkrila iznimno složenu sliku života prije više od 3500 godina, samo površinski slojevi su do sada dotaknuti. “Potrebna su sustavna iskapanja kako bi se utvrdio arhitektonski raspored, dodatno dokumentirali metalurški postupci i smjestilo Semijarku u širi mrežni kontekst regije”, zaključuju istraživači.
Novo otkriće pridružuje se sve većem broju dokaza da su brončanodobne zajednice diljem Eurazije bile znatno povezanije, tehnološki naprednije i društveno složenije nego što se dugo mislilo. Dok druga istraživanja pokazuju kako su okolišni uvjeti potaknuli prve urbane revolucije na Bliskom istoku, Semijarka otkriva da su složeni oblici organizacije nastajali i na otvorenim stepskim ravnicama.
“Semijarka mijenja naše razumijevanje stepskih društava”, izjavila je glavna autorica, dr. Miljana Radivojević, izvanredna profesorica arheološke znanosti na University College Londonu. “Pokazuje da su pokretne zajednice mogle graditi i održavati trajna, dobro organizirana naselja utemeljena na velikoj metalurškoj proizvodnji, uključujući i tin-broncu, ključnu u gospodarstvu brončanog doba, a do sada rijetko dokumentiranu u arheološkom zapisu.”
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
