Na dubini od nekoliko kilometara voda može zdrobiti kabinu podmornice, dok u njezinoj blizini pliva riba nježna, gotovo prozirna tijela. Trup podmornice odvaja kabinu ispunjenu zrakom od mora i mora izdržati veliku razliku tlakova. U tijelu ribe tlak je približno jednak tlaku okolne vode.
Izjednačen tlak ipak nije dovoljan za život u dubini. Visoki tlak utječe i na molekule u stanicama, pa dubokomorskim ribama trebaju prilagodbe koje omogućuju normalan rad proteina i staničnih membrana.
Koliko je velik tlak u dubokom moru?
Tlak raste zato što s dubinom raste težina vodenog stupca iznad promatrane točke. Voda pritom ne pritišće tijelo samo odozgo, nego iz svih smjerova. Približno svakih deset metara dubine tlak poraste za jednu atmosferu.
Na površini je ukupni tlak približno jedna atmosfera. Na deset metara iznosi oko dvije, a na stotinu metara oko jedanaest atmosfera. To su zaokružene vrijednosti: točan iznos ovisi i o gustoći vode. Za usporedbu različitih dubina taj jednostavan račun dovoljno dobro pokazuje razmjere promjene.
Oceanografski institut Woods Hole (WHOI) navodi da je na prosječnoj oceanskoj dubini od oko 3800 metara tlak približno 380 puta veći nego na površini. U najdubljim dijelovima oceana, oko 11 kilometara ispod površine, doseže približno 1100 atmosfera.
Zašto kabina podmornice može implodirati?
U kabini s ljudskom posadom tlak mora biti prikladan za disanje i boravak. Zato čvrsti trup odvaja unutrašnjost od mora i održava veliku razliku između unutarnjeg i vanjskog tlaka. Što se plovilo spušta dublje, to je ta razlika veća.
Oplata mora podnijeti opterećenje koje je nastoji stisnuti prema unutra. Ako izgubi nosivost, konstrukcija može naglo popustiti: to je implozija. Pri imploziji vanjski tlak gura stijenke kabine prema unutra.
Zbog toga su važni oblik kabine, svojstva materijala, spojevi, prozori i stanje konstrukcije nakon uporabe. Čvrst materijal sam po sebi nije dovoljan za siguran zaron. Konstrukcija mora biti projektirana i ispitana za dubinu na kojoj će se koristiti.
Dubokomorsko plovilo Alvin, kojim upravlja WHOI, koristi sfernu kabinu za posadu. Sferni oblik i namjenski konstruirana tlačna kabina omogućuju mu da održi uvjete za ljude dok je izvan nje tlak mnogo veći. Takva kabina mora izdržati razliku tlaka koju riblje tijelo nema. Posljedice urušavanja konstrukcije vidljive su na snimkama ostataka plovila Titan, a uzrok takve nesreće utvrđuje se istragom konstrukcije i uvjeta zarona.
Riba nema kabinu sa zrakom
Tkiva ribe sadrže mnogo vode, koja se pod tlakom znatno manje sabija od plina. U tijelu prilagođenom životu na dubini tlak je mnogo bliži okolnom nego u zatvorenoj kabini. Riblje tijelo zato nije izloženo opterećenju kakvo djeluje na stijenke kabine ispunjene zrakom.
Važno je i što se događa s plinovima. Plin se pod tlakom sabija, što utječe i na plinski mjehur kojim mnoge ribe reguliraju uzgon. Neke dubokomorske skupine nemaju taj organ i uzgon ostvaruju drugim svojstvima tijela. To ne znači da sve ribe iz dubina imaju istu anatomiju.
Među dobro proučenim primjerima su ribe iz roda Pseudoliparis, iz porodice Liparidae. Prema opisu njihovih prilagodbi koji je objavio WHOI, te ribe nemaju plinski mjehur, a u održavanju uzgona pomažu kostur manje gustoće i želatinozna tkiva. Njihov mekan izgled zato nije znak da bi ih tlak morao zdrobiti poput prazne posude.
Zašto nije dovoljno samo izjednačiti tlak?
Tlak ne utječe samo na prazne prostore. Može promijeniti ponašanje proteina i procese potrebne za život stanice. Tijelo puno vode stoga nije automatski sposobno živjeti na bilo kojoj dubini. Riba iz plićaka ne može se jednostavno preseliti u oceansku brazdu.
Proteini, stanične membrane i biokemijske reakcije moraju biti prilagođeni takvu okolišu. Biolozi WHOI-ja objašnjavaju da kabina mora odoljeti tlaku, dok stanice dubokomorskih životinja pod tim tlakom moraju nastaviti normalno raditi.
Jedna od prilagodbi povezana je s trimetilamin-N-oksidom (TMAO), spojem koji pomaže stabilizirati proteine pod visokim tlakom. Mjerenja na više vrsta riba pokazala su da njegova koncentracija u pravilu raste s dubinom staništa. Otpornost na tlak zato ovisi i o biokemijskim prilagodbama koje se ne vide na vanjskom izgledu ribe.
Zašto ribe ne žive na svakoj dubini?
Oceanske brazde mogu biti dublje od mjesta na kojima nalazimo ribe. Područje od približno šest do jedanaest kilometara dubine naziva se hadalnom zonom, ali taj raspon opisuje dio oceana, a ne dubinsku raspodjelu svake vrste. Kada se neka riba nazove hadalnom, to ne znači da pliva i po dnu najdublje brazde.
Uvjeti se razlikuju po tlaku, temperaturi, dostupnosti hrane i drugim svojstvima okoliša. Prilagodba jednoj dubini ne jamči da životinja može preživjeti u svim ostalima.
Za proučavanje tih prilagodbi potrebno je povezati snimke riba u njihovu prirodnom staništu s mjerenjima rada njihovih stanica. Uzorak donesen na površinu izložen je znatno drukčijem tlaku, pa samo promatranje ulovljene životinje ne može pokazati kako njezino tijelo funkcionira u oceanskoj brazdi.