Drvena figurica visoka samo 5,4 centimetra mogla bi biti prikaz Europljanina koji su izradili preci današnjih Inuita više od stoljeća prije Kolumbova putovanja 1492. Predmet s Baffinova otoka u kanadskom Arktiku datira se približno oko 1350., a odjeća i križ na prsima upućuju na nordijskog putnika.
Figurica je pronađena 1977. u ranom inuitskom stambenom objektu. U Kanadskom muzeju povijesti vodi se kao nalaz s lokaliteta Okivilialuk, pod oznakom KeDq-7:325. Muzej je tumači kao vjerojatan prikaz nordijskog posjetitelja iz perspektive lokalnog umjetnika.
Njezina vrijednost nije u potvrdi da su Europljani stigli u Sjevernu Ameriku prije Kolumba. Za to već postoje izravni arheološki dokazi. Posebnost je mogući prikaz susreta koji je izradila autohtona zajednica: mali predmet pokazuje koja su obilježja posjetitelja bila dovoljno uočljiva da ih netko ureže u drvo.
Križ i odjeća izdvajaju prikaz
Lice figurice nema razrađene crte, a udovi su kratki. Takva se obilježja pojavljuju i na drugim inuitskim drvenim prikazima ljudi. Upravo usporedba s tim predmetima pomaže razumjeti što je na ovom primjerku uobičajeno, a što se izdvaja.
Odjeća, prema muzejskom opisu, nalikuje europskoj, a ne inuitskoj. Na prsima je urezan križ. Nordijski stanovnici Grenlanda u tom su razdoblju bili kršćani, pa se kombinacija odjeće i simbola uklapa u tumačenje da figurica prikazuje nekoga iz njihove zajednice.
Križ ipak nije osobna iskaznica. Iz njega se ne može utvrditi ime, zanimanje ili točno podrijetlo prikazane osobe. Ni duga odjeća sama po sebi ne dokazuje da je riječ o svećeniku. Muzejsko tumačenje oslanja se na cjelinu predmeta i njegov arheološki kontekst, a ne na sigurno prepoznavanje pojedinca.
Predmet je izrađen od naplavljenog drva. Takav je materijal bio dostupan u arktičkom okolišu, gdje drvo nije trebalo potjecati iz šume neposredno uz naselje. Veličina i pojednostavljen prikaz omogućuju da se odjeća i simbol prepoznaju i na vrlo maloj površini.
Putovanja iz Grenlanda prema zapadu
Nordijski doseljenici iz Islanda osnovali su zajednice na Grenlandu krajem 10. stoljeća. Potom su putovali dalje prema zapadu, do obala današnje arktičke i atlantske Kanade, gdje su tražili drvo i druge sirovine.
Najpoznatiji arheološki dokaz njihove prisutnosti jest L'Anse aux Meadows na Newfoundlandu. Ondje su pronađeni ostaci nastambi i radionica, uključujući tragove obrade željeza. Taj lokalitet dokumentira europsku prisutnost oko tisućite godine, stoljećima prije dugotrajnog kolonijalnog kontakta koji je uslijedio nakon 1492.
Figurica iz Okivilialuka pripada kasnijem razdoblju. Ne treba je povezivati s određenom ekspedicijom iz saga ni tvrditi da prikazuje Leifa Erikssona. Vrijeme njezine izrade i tumačenje odjeće mogu se uklopiti u kasnije kontakte između Inuita i nordijskih zajednica s Grenlanda.
Predmeti potvrđuju dodire, ali ne i svaki put trgovine
Kanadski muzej povijesti opisuje tragove tih kontakata na nekoliko arheoloških lokaliteta istočnog Arktika. Među nalazima su metalni predmeti, dijelovi tkanine i drugi materijali povezani s nordijskom proizvodnjom.
Njihov dolazak u inuitske zajednice ne mora uvijek značiti neposrednu trgovinu s europskim pomorcima. Muzej navodi i mogućnost preuzimanja korisnih predmeta s napuštenog broda. Predmeti su se mogli prenositi među zajednicama, pa mjesto njihova konačnog nalaza ne otkriva nužno mjesto prvog susreta.
Ni figurica ne može sama razriješiti te putove. Nije poznato je li njezin autor osobno vidio nordijskog putnika ili je prikaz nastao prema tuđem iskustvu. Urezani križ i neobična odjeća ostaju sačuvani trag onoga što je autor izdvojio, dok identitet posjetitelja i okolnosti u kojima je prikaz nastao ostaju nepoznati.
