Plutača u obalnim vodama Britanske Kolumbije 17. studenoga 2020. zabilježila je val visok 17,6 metara. Nije bio najviši val ikad izmjeren, ali se izrazito izdvajao od tadašnjeg stanja mora: dosegnuo je gotovo trostruku značajnu visinu valova, mjeru kojom oceanografi opisuju valovitost.
Johannes Gemmrich i Leah Cicon u studiji objavljenoj 2022. u časopisu Scientific Reports opisali su događaj kod Uclueleta, uz otok Vancouver, kao vjerojatno najekstremniji zabilježen primjer prema toj relativnoj mjeri. Visina od dola do vrha vala iznosila je 2,91 puta značajnu visinu valova, koja je tada bila oko 6,05 metara.
Pitanje kako predvidjeti takve iznimke i dalje je otvoreno. Analiza objavljena u veljači 2026. u časopisu Ocean Science usporedila je mjerenja plutača s globalnim modelima i pronašla obrazac promjena u valovanju koji bi mogao pomoći u procjeni rizika. Taj rad ne opisuje novo otkriće vala kod Uclueleta, nego širi problem predviđanja ekstremnih valova.
Rekord ovisi o mjerilu
Visinu pojedinačnog vala treba razlikovati od značajne visine valova. Potonja je u klasičnoj definiciji prosječna visina najviše trećine valova u određenom zapisu. Ne predstavlja visinu svakog susjednog vala niti prosjek svih valova na moru.
Zbog toga tvrdnja da je val kod Uclueleta bio gotovo triput veći od okolnih valova može zavesti čitatelja. Preciznije je reći da je bio gotovo triput viši od značajne visine valova tijekom promatranog stanja mora. Ta usporedba pokazuje koliko se pojedinačni događaj izdvojio iz uobičajenog valovanja.
Poznati val kod platforme Draupner u Sjevernom moru, izmjeren 1. siječnja 1995., bio je viši u apsolutnom iznosu: dosegnuo je oko 25,6 metara. No tadašnja značajna visina valova bila je oko 11,9 metara. Njegov je omjer bio manji od onoga zabilježenog kod Uclueleta.
U studiji iz 2022. ekstremni val određuje se pragom visine većim od 2,2 puta značajne visine valova ili odgovarajućim pragom visine vrha iznad srednje razine mora. U drugim istraživanjima može se koristiti omjer veći od dva. Različite definicije treba uzeti u obzir kada se uspoređuju evidencije.
Valovi se mogu nakratko pojačati
Gemmrich i Cicon usporedili su opaženi događaj s računalnim simulacijama slučajnog preklapanja valova. Njihovi su se rezultati dobro slagali s mjerenjem. Kada se više valova u pravom trenutku preklopi, njihovi se vrhovi mogu pojačati i nastaje mnogo viši pojedinačni val.
Autori su pritom zaključili da modulacijska nestabilnost, jedan od poznatih mehanizama nastanka velikih valova u laboratoriju, nije znatno pridonijela ovom događaju. Time su pokazali da objašnjenje koje dobro djeluje u određenim pokusima ne mora biti glavni uzrok pojedinog vala na otvorenom moru.
Mjerenje stvarnog događaja osobito je vrijedno jer takvi valovi kratko traju i često nastaju daleko od instrumenata. Zapisi plutača daju vremenski slijed gibanja površine, a ne samo fotografiju visokog vrha. Na temelju tog slijeda istraživači mogu analizirati oblik vala i stanje mora prije njegova dolaska.
Mogući znak upozorenja još nije gotova prognoza
Laura Azevedo sa Sveučilišta Južna Florida i suradnici u radu iz 2026. analizirali su podatke plutača iz skupa Free Ocean Wave Data te procjene globalnih modela ERA5 i ECMWF-a. Pokazali su da prostorno usrednjavanje i zaglađivanje spektra mogu umanjiti procijenjene ekstreme.
Takvi modeli statistički opisuju valovanje. Ne rekonstruiraju svaki pojedinačni vrh u točnom trenutku i na točnom mjestu. Njihova ograničenja ne znače da ne mogu procijeniti opasno stanje mora, ali otežavaju opis rijetkih valova koji snažno odstupaju od ostatka zapisa.
U detaljnim provjerama 81 događaja na četiri postaje tim je proučavao kako se mijenja povezanost vrhova i dolova valova. Prije brojnih ekstremnih događaja ta je povezanost naglo oslabila, a zatim se brzo pojačala. Sama visoka vrijednost nije bila pouzdan pokazatelj; važan je bio vremenski slijed promjene.
Autori taj obrazac razmatraju kao mogući pokazatelj povećanog rizika, uz promjene u raspodjeli energije valova. Za njegovo pretvaranje u operativno upozorenje potrebno je provjeriti koliko pouzdano djeluje i u drugim područjima. Mreža plutača zasad je neravnomjerno raspoređena, pa procjenu iz nekoliko dobro praćenih postaja nije moguće jednostavno prenijeti na cijeli ocean.
