Jadran se zagrijava i postaje slaniji brže nego što su pokazivala dosadašnja mjerenja. Promjene više nisu ograničene na površinski sloj mora: bilježe se stotinama i tisućama metara ispod njega, sve do dubokih slojeva koji sudjeluju u cirkulaciji cijelog Sredozemlja.
Analiza mjerenja prikupljenih od 1950. do 2025. pokazuje da temperatura i slanost rastu u gotovo cijelom Sredozemlju. Najizraženiji trendovi zabilježeni su u središnjem i istočnom dijelu mora, osobito u Jadranu, gdje promjene dopiru do morskog dna. Rezultati su objavljeni u novom radu u časopisu Geophysical Research Letters.
Zagrijavanje se širi prema dubini
Elena Terzić i Ivica Vilibić s Instituta Ruđer Bošković usporedili su podatke prikupljene tijekom istraživačkih plovidbi s mjerenjima autonomnih plovaka. Ta kombinacija omogućila je praćenje temperature i slanosti u različitim dijelovima bazena, uključujući slojeve nekoliko kilometara ispod površine.
Površina Sredozemnog mora od 2000. godine zagrijava se za približno pola Celzijeva stupnja po desetljeću. To je dva do tri puta brže od prosječnog zagrijavanja površine svjetskog oceana. U drugoj polovici 20. stoljeća porast temperature u većini područja bio je manji od desetinke stupnja po desetljeću.
Statistički značajne promjene istraživači su pronašli na dubinama od približno 3000 do 4000 metara. Ubrzanje seže do oko 2500 metara dubine, što pokazuje da se signal zagrijavanja ne gubi odmah ispod površine, nego postupno prodire u duboku vodu.
Zašto je Jadran važan za Sredozemlje
Razlike u gustoći vode pokreću duboku cirkulaciju Sredozemlja. Toplija voda je lakša, dok je slanija gušća. U mnogim bazenima zagrijavanje prevladava nad povećanjem slanosti pa površinska voda postaje lakša i teže se miješa s dubokim slojevima. Jadran ima drukčiji obrazac.
Zimski vjetrovi mogu dovoljno ohladiti i zgusnuti površinsku vodu da ona potone. Takva voda zatim odlazi prema središnjem i istočnom Sredozemlju te u dubinu nosi kisik potreban morskim organizmima. Duboke vode južnog Jadrana od 2000. godine zagrijavaju se otprilike šest puta brže nego u tipičnom sredozemnom bazenu.
Voda i dalje tone jer dodatna sol zasad nadoknađuje učinak zagrijavanja, ali u dubinu prenosi više topline i postaje sve slanija. Autori upozoravaju da se način nastanka guste vode već mijenja. Nije poznato koliko će dugo slanost biti dovoljna za održavanje sadašnjeg obrasca tonjenja.
Što promjene znače za duboke ekosustave
Nova analiza nije izravno mjerila količinu kisika, ali toplija voda može zadržati manje otopljenog kisika. Ako se njegova količina smanji, nastavak zagrijavanja mogao bi dodatno opteretiti dubokomorske ekosustave.
Sredozemlje je gotovo zatvoreno more, pa je izmjena vode s ostatkom oceana ograničena. Istodobno zagrijavanje površine i dubokih slojeva znači da promjene u Jadranu prelaze lokalne granice i mogu se širiti kroz cijeli bazen.
Sredozemlje je i u geološkoj prošlosti prolazilo kroz velike promjene, uključujući gotovo potpuno isušivanje mora prije 5,5 milijuna godina. Današnja mjerenja pokazuju koliko se njegovi uvjeti mogu promijeniti unutar samo nekoliko desetljeća.
Istraživači sada pokušavaju odvojiti utjecaj atmosfere, isparavanja, oborina, riječnog dotoka i razmjene vode kroz Gibraltarski tjesnac. Ta je procjena važna za klimatske modele jer prosječni trend može prikriti ubrzavanje koje se već događa u dubokom moru.
