Ljudska lubanja s južnoafričkog nalazišta Florisbad, kojoj se dugo pripisivala starost od približno 259.000 godina, prema novom bi istraživanju mogla biti znatno mlađa. Datiranje okolnih naslaga smješta ljudske ostatke u razdoblje između približno 212.000 i 154.000 godina. Isti rad otkriva i da su ljudi ondje živjeli u okolišu koji se teško može usporediti s današnjim južnoafričkim krajolicima.
Florisbad je važno nalazište za proučavanje rane ljudske povijesti u Africi. Uz djelomično sačuvanu lubanju, ondje su pronađeni životinjski fosili i kameni alati iz različitih razdoblja. Pouzdanija kronologija pomaže povezati te nalaze s promjenama vegetacije i dostupnosti vode, a zatim i razumjeti kako su se ljudi prilagođavali uvjetima života.
Međunarodni tim rezultate je objavio 30. listopada u časopisu Communications Earth & Environment. Istraživači su analizirali mineralna zrnca i sačuvane biljne spojeve iz sedimenata Florisbada te obližnjeg nalazišta Lombard’s Drift.
Starost lubanje određuju okolni slojevi
Novi raspon starosti proizlazi iz položaja ljudskih ostataka u naslagama. Pronađeni su u nekadašnjem kanalu izvora koji je presjekao stariji treset, a poslije bio zatvoren mlađim zelenkastim pijeskom. Ostaci zato moraju biti mlađi od presječenog treseta, ali stariji od sloja koji ih je prekrio.
Tim je datirao upravo te naslage, a ne samu lubanju. Gornji dio starijeg slijeda procijenjen je na oko 198.000 godina, a donji dio mlađeg sloja na približno 168.000 godina. Kada se uključe nesigurnosti mjerenja, autori dobivaju okvir između 212.000 i 154.000 godina.
Ranija procjena temeljila se na datiranju zuba pronađenog uz lubanju. I ona ima znatan raspon nesigurnosti, koji se preklapa s novim rezultatima kada se uzme širi raspon mjerne nesigurnosti. Autori ipak smatraju da nova analiza opravdava oprez prema često navođenoj starosti od 259.000 godina, osobito zbog pretpostavki korištenih u starijem mjerenju.
Za novo datiranje poslužila je optički stimulirana luminiscencija, metoda koja procjenjuje kada su mineralna zrnca posljednji put bila izložena svjetlosti prije zatrpavanja. Koliko je važna provjera kronologije različitim postupcima pokazuje i nedavno istraživanje nalazišta ranih ljudi u Ubeidiyi.
Biljni tragovi mijenjaju sliku krajolika
U sedimentima su ostali sačuvani spojevi iz voskova kojima biljke štite svoju površinu. Njihov sastav i omjeri izotopa ugljika i vodika pružaju podatke o vegetaciji i vodi iz vremena u kojem su biljke rasle.
Usporedbom tih tragova s peludom, životinjskim ostacima i obilježjima naslaga istraživači su dobili složeniju sliku Florisbada. Ondje su se smjenjivali izvori, plitko jezero, močvarna područja i okolna kopnena staništa. U mnogim starijim slojevima kombinacija pokazatelja ne odgovara današnjim južnoafričkim biomima, velikim ekološkim cjelinama poput travnjaka ili sušnih grmolikih područja.
Promjene se pritom ne mogu objasniti samo većom ili manjom količinom kiše. Važni su bili i njezin sezonski raspored, isparavanje te zastupljenost različitih biljaka. Dio pokazatelja daje različite rezultate, pa autori razmatraju i utjecaj očuvanosti biljnih ostataka.
Drukčiji uvjeti, drukčija uporaba alata
Novi podaci daju kontekst razlikama među ranije pronađenim kamenim alatima. U starijem sloju češći su dorađivani predmeti od raznovrsnijih sirovina, što upućuje na dulju uporabu i održavanje alata. Mlađi sloj sadrži tisuće predmeta i ostataka njihove izrade, uz jasne tragove obrade životinjskih tijela na nalazištu.
U radu nisu provedene nove analize alata; autori su ranije objavljene nalaze usporedili s novim podacima o okolišu.
Autori te razlike povezuju s mogućim promjenama u kretanju ljudi i dostupnosti hrane. Takva istraživanja pridonose razumijevanju razvoja naše vrste među povezanim afričkim populacijama, ali za provjeru predloženih veza između okoliša i ponašanja trebaju usporedbe s drugim nalazištima.
