U sedimentu bogatom crvenim okerom, starom oko 60.000 godina, istraživači su pronašli kolagen antilope elanda. Proteinski ostatak upućuje na uporabu životinjskog tkiva uz pigment na južnoafričkom nalazištu Klipdrift Shelter, možda pri pripremi boje ili obradi kože.
Mineralni pigment ostao je vidljiv, ali organski dio nije se mogao prepoznati običnim pregledom tla. Analiza drevnih proteina, objavljena u časopisu Proceedings of the Royal Society B, omogućila je međunarodnom timu da utvrdi kojoj je životinji pripadao barem dio sačuvanog materijala. Nalaz proširuje mogućnosti istraživanja tragova koji nisu sačuvani kao kosti, zubi ili čitavi predmeti.
Što je od životinje ostalo u tlu
Kolagen je strukturni protein vezivnih tkiva. U živim životinjama sudjeluje u građi kože, kostiju, tetiva i drugih dijelova tijela. Njegov trag u arheološkom sedimentu može preživjeti i kada tkivo iz kojeg potječe više nije prepoznatljivo.
Za takve ostatke koristi se paleoproteomika, analiza drevnih proteina. Istraživači izdvajaju sačuvane molekularne tragove i uspoređuju ih s poznatim proteinima kako bi odredili njihovo podrijetlo. Ovdje je analiza uzoraka iz slojeva s okerom i njihove okolice otkrila kolagen elanda, velike afričke antilope.
Pigment za boju ili trag obrađene kože
Oker je zemljani pigment koji svoju crvenu boju duguje mineralima željeza. Ljudi su ga u prapovijesti koristili na različite načine, pa sam pigment ne otkriva čemu je služio. Moguće praktične uporabe okera uključuju i nanošenje na tijelo, ali namjenu materijala iz Klipdrifta tek treba razjasniti.
Za Klipdrift istraživači razmatraju dva objašnjenja. Tkivo elanda moglo je biti pomiješano s okerom pri pripremi boje. Druga je mogućnost da je na nalazištu korištena životinjska koža obrađena okerom, nakon čije su razgradnje u tlu ostali pigment i proteini.
Sačuvani kolagen ne otkriva koji je od tih postupaka ostavio trag u tlu. Nalaz sam po sebi ne određuje sastav eventualne smjese ni njezinu namjenu.
Eland ima važnu ulogu u vjerovanjima i obredima kasnijih južnoafričkih lovačko-sakupljačkih zajednica. Ta usporedba čini drevni nalaz zanimljivim, ali ne dokazuje da je antilopa isto značenje imala prije desetaka tisuća godina niti da između tih razdoblja postoji neprekinuta tradicija.
Analize drugih nalazišta mogle bi pokazati ponavlja li se povezanost elandovih proteina i okera te pomoći razlučiti tragove pripreme boje od ostataka obrađene kože.
