Gotovo svi procijenjeni koraljni grebeni u toplim, plitkim morima ušli su u najvišu kategoriju ugroženosti prije kolapsa ekosustava. Prva globalna procjena prema IUCN-ovu Crvenom popisu ekosustava svrstala je 122 od 127 takvih sustava među kritično ugrožene, ponajprije zbog zagrijavanja mora i sve češćih toplinskih valova.
Brojka od 96 posto opisuje rizik, a ne udio već mrtvih koralja. Procjena uključuje promjene zabilježene proteklih desetljeća i projekcije toplinskog stresa do 2075. godine. Većina grebena još ima žive koralje i obavlja svoje ekološke funkcije, no nastavak zagrijavanja ostavlja im sve manje vremena za oporavak.
Procjenu objavljenu 22. listopada koordinirali su Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN), Sveučilište u Melbourneu i CORDIO East Africa. Više od 250 stručnjaka objedinilo je podatke iz više od 80 država i teritorija.
Što se gubi kada greben doživi kolaps?
Koraljni greben nije samo skup koralja. Njegovu strukturu grade tvrdi koralji, a u njoj žive ribe, spužve, mekušci i brojni drugi organizmi. Kolaps nastupa kada sustav izgubi obilježja koja ga određuju: koralji koji grade greben gotovo nestanu, a prevlast preuzmu alge, ruševni ostaci i druge skupine organizama.
More tada ne ostaje bez ikakva života, ali nestaje složeno stanište koje podupire dotadašnju zajednicu. Posljedice se prenose kroz hranidbenu mrežu i pogađaju ribarstvo, turizam te obalne zajednice. Grebeni ujedno ublažavaju udare valova i pomažu štititi obalu od erozije.
Ocjena obuhvaća plitkovodne tropske i suptropske grebene, raspoređene u 127 ekoregija s različitim zajednicama i okolišnim uvjetima. Dubokomorski i hladnovodni koralji nisu bili predmet ove procjene. Četiri ekosustava nemaju dovoljno podataka za pouzdanu ocjenu, dok je sustav zapadnog Galápagosa već svrstan među urušene nakon El Niña 1982. i 1983.
Razliku između 24 i 96 posto čini buduće zagrijavanje
Kada bi se gledale samo zabilježene promjene tijekom proteklih 50 godina, kritično ugroženo bilo bi oko 24 posto procijenjenih sustava. Uključivanjem budućeg toplinskog stresa taj udio raste na 96 posto. Ta razlika pokazuje koliko službena ocjena ovisi o uvjetima prema kojima se oceani kreću, uz štetu koja je već nastala.
Glavni klimatski scenarij u metodologiji procjene bio je SSP2-4.5, scenarij srednjih emisija. Istraživači su povezali satelitske zapise temperature mora s projekcijama te procjenjivali učestalost i jačinu događaja koji izazivaju izbjeljivanje ili masovno ugibanje koralja.
Pri toplinskom stresu koralji mogu izgubiti simbiotske alge koje im osiguravaju velik dio hrane i daju boju. Tada izblijede. Izbijeljeni koralj može preživjeti i oporaviti se, ali dugotrajni stres povećava opasnost od ugibanja.
Ključan je razmak između takvih događaja. Grebenu nakon snažnog oštećenja trebaju godine za oporavak. Ako novi toplinski val stigne prerano, živi se pokrov može postupno smanjivati i bez jednog jedinog događaja koji bi odjednom uništio cijeli sustav. Metodologija zbog toga razmatra i ponavljano izbjeljivanje i nekoliko izrazito razornih događaja u kratkom razdoblju.
Konačna kategorija ekoregije određuje se prema najvišem riziku utvrđenom po pojedinom kriteriju. Uz toplinski stres, kriteriji obuhvaćaju gubitak grebena, malu ili izoliranu rasprostranjenost te narušene odnose između koralja, algi i riba.
Smanjenje lokalnih pritisaka još može pomoći
Zagrijavanje je najraširenija prijetnja, ali ne djeluje samo. Prekomjeran ribolov uklanja ribe koje drže alge pod kontrolom i održavaju ravnotežu hranidbene mreže. Onečišćenje, nanos sedimenta i obalna gradnja dodatno otežavaju oporavak.
IUCN u objavi rezultata upozorava da su ugroženi i veliki sustavi poput australskog Velikog koraljnog grebena i grebena Crvenog mora. Čak i područja koja su dosad pokazivala veću otpornost na toplinu ulaze u kritično ugroženu kategoriju kada se uključe projekcije.
Zaštita ribljih populacija, čišća obalna voda i očuvanje otpornijih dijelova grebena mogu im povećati izglede za oporavak između toplinskih valova. Dugoročno, međutim, njihovo preživljavanje ovisi i o smanjenju emisija koje zagrijavaju ocean. Lokalna zaštita može ublažiti dodatna oštećenja, ali ne može zaustaviti rast temperature mora.
