Izvanzemaljski signal možda ne bismo prepoznali po složenoj poruci, nego po načinu na koji se izdvaja iz prirodne pozadine. Model nadahnut bljeskovima krijesnica sada je prošao dodatnu provjeru s više od pet puta većim brojem pulsara, zvijezda čiji pravilni signali mogu poslužiti kao prirodna usporedba.
Cameron Brooks, Estelle Janin i suradnici u radu objavljenom u časopisu Scientific Reports pokazuju da osnovni rezultat ostaje isti i nakon te promjene. Riječ je o računalnom istraživanju mogućih komunikacijskih obrazaca, bez otkrića izvanzemaljske poruke.
Što potraga za signalom može naučiti od krijesnica
Krijesnice se prepoznaju po nizovima bljeskova. U okolišu u kojem svijetle i druge krijesnice nije dovoljno samo proizvesti svjetlost: važan je obrazac koji će primatelj razlikovati od ostalih. Ta je ideja istraživačima poslužila kao polazište za drukčiji pogled na potragu za izvanzemaljskom inteligencijom, poznatu kao SETI.
Umjesto pretpostavke da udaljena civilizacija šalje nešto nalik našim radijskim porukama, model ispituje kakav bi se niz impulsa mogao izdvojiti među prirodnim izvorima. Autori su za tu pozadinu upotrijebili katalog pulsara ATNF.
Pulsari su brzo rotirajuće neutronske zvijezde. Kada njihov snop zračenja prelazi preko Zemlje, opažamo ponavljajuće impulse. Takvi signali mogu biti vrlo pravilni, pa sama pravilnost nije dovoljan razlog da neki izvor proglasimo umjetnim.
O osnovnoj ideji modela nadahnutog krijesnicama pisali smo nakon njegova prvog predstavljanja 2025. Recenzirani rad objavljen 7. rujna 2026. donosi i provjeru koliko rezultat ovisi o tome koje pulsare uključujemo u usporedbu.
Kratak bljesak može se izgubiti u prosjeku
Prvotni odabir oslanjao se na srednju gustoću toka zračenja, odnosno jakost signala prosječenu preko cijelog razdoblja ponavljanja. No pulsar ne mora jednako zračiti tijekom cijelog ciklusa. Kratak, izražen impuls zato u takvu prosjeku može izgledati slabije nego dok je prisutan.
Autori su ponovili račun s približnom procjenom jakosti tijekom samog impulsa. Njome su ponovno odabrali izvore iznad istog praga i oblikovali njihove signale. Broj pulsara u usporednoj skupini narastao je sa 158 na 803, a glavni obrasci dobiveni modelom ostali su očuvani.
To ne znači da su rekonstruirali stvarnu vršnu jakost svakog pulsara. U prihvaćenoj verziji rada izričito navode da je riječ o pojednostavljenoj procjeni: pravi impulsi imaju složenije oblike od idealiziranog prikaza kojim se račun služi.
Kako razlikovati zanimljiv trag od dokaza
Model uspoređuje koliko se umjetno zadan signal razlikuje od pozadine i koliki je trošak njegova stvaranja. Kad je štednja energije važna, prednost imaju signali koji su uključeni tijekom manjeg dijela svakog ciklusa. U modelu to služi kao pojednostavljena mjera energetskog troška. Kad je manje važna, signal se može oblikovati ponajprije tako da bude drukčiji od okolnih izvora.
Dodatna provjera podupire zaključak da rezultat nije samo posljedica uskog početnog odabira pulsara. Ipak, to još nije metoda koja pouzdano razlikuje tehnologiju od svih prirodnih pojava. Neobičan signal najprije bi trebalo ponovno zabilježiti, isključiti zemaljske smetnje i usporediti s mogućim astrofizičkim izvorima.
Takav bi pristup mogao nadopuniti postojeću potragu za izvanzemaljskim signalima. Umjesto da najprije pokušaju protumačiti poruku, astronomi bi tražili obrasce koji se sustavno razlikuju od prirodne pozadine.
