Dva mala tijela koja su se skrivala među zvijezdama dijele Neptunovu putanju oko Sunca. Nova analiza snimaka zvjezdarnice Vera C. Rubin potvrdila je da su 2025 MH348 i 2025 NN80 dugotrajni članovi skupine Neptunovih trojanaca koja prati planet. Time se broj poznatih stabilnih tijela u toj skupini povećao s dva na četiri.
Treći objekt, 2025 MD138, zasad ostaje kandidat. Istraživanje međunarodnog tima koji vodi Megan Schwamb sa Sveučilišta Queen’s u Belfastu objavljeno je 15. listopada u časopisu The Astrophysical Journal Letters, a sveučilište ga je predstavilo 28. listopada.
Skrivala ih je gusta pozadina zvijezda
Neptunovi trojanci kruže oko Sunca u istom orbitalnom ritmu kao Neptun. Okupljaju se u dvama širokim područjima, približno 60 stupnjeva ispred planeta i iza njega. Novo potvrđeni objekti pripadaju stražnjoj skupini, oko Lagrangeove točke L5.
To nisu Neptunovi mjeseci: ne obilaze planet, nego Sunce. Njihovo gibanje povezano je s Neptunovim gibanjem gravitacijskom rezonancijom 1:1. Dok planet napravi jedan obilazak, naprave ga i oni, a njihov relativni položaj oscilira oko stabilnog područja. Takva područja nazivaju se Lagrangeovim točkama, a trojanci zauzimaju dvije od njih.
Veći dio dosadašnjeg znanja o Neptunovim trojancima potječe iz prednje skupine, oko točke L4. Stražnju je skupinu bilo osobito teško proučavati jer se njezin položaj na nebu više od 15 godina preklapao s ravninom i središtem Mliječne staze. Gusta pozadina zvijezda otežavala je prepoznavanje slabih točkica koje se pomiču među njima.
Ta skupina sada na nebu izlazi iz najgušćeg zvjezdanog područja. Ujedno je u doseg Rubinovih probnih opažanja došla 2025., tijekom provjere sustava prije redovitog desetogodišnjeg pregleda neba.
Putanje su provjerili kroz milijardu godina
Objekt 2025 MH348 prepoznat je na snimkama iz lipnja 2025., a 2025 NN80 na snimkama iz srpnja. Astronomi su s njima povezali i starija opažanja teleskopa Pan-STARRS1. Duži niz mjerenja omogućio je precizniji izračun putanja od onoga koji bi dale samo početne Rubinove snimke.
Zatim su računalno pratili gibanje svakog tijela te stotinu mogućih varijanti njegove putanje, odabranih tako da obuhvate nesigurnosti mjerenja. U simulacije su uključili gravitacijske utjecaje Sunca i četiriju velikih planeta.
Oba objekta, kao i sve njihove ispitane varijante, zadržali su rezonanciju s Neptunom tijekom simuliranih milijardu godina. To podupire zaključak da pripadaju drevnoj, dugotrajno stabilnoj populaciji. Riječ je o rezultatu modeliranja putanja, a ne izravnom mjerenju njihove starosti ili jamstvu o budućnosti svakog tijela.
Za 2025 MD138 slika je manje jasna. Autori su raspolagali opažanjima koja pokrivaju samo 38 dana, pa je raspon mogućih putanja znatno širi. Nakon milijardu simuliranih godina stabilnost je zadržalo 23 od stotinu ispitanih varijanti. Za potvrdu njegova statusa potrebna su nova opažanja.
Tragovi iz vremena pomicanja planeta
Takvi mali ledeni objekti zanimljivi su jer njihove putanje i površine mogu čuvati tragove ranog Sunčeva sustava. Jedno je od otvorenih pitanja jesu li uhvaćeni dok se Neptun pomicao kroz nekadašnji disk malih tijela ili su nastali bliže današnjem položaju planeta.
Mjerenja kroz različite filtre pokazuju da se boje novih objekata uklapaju u poznati raspon prednje skupine trojanaca. Ta sličnost podupire mogućnost zajedničkog podrijetla, ali četiri potvrđena stabilna člana stražnje skupine još su premalen uzorak za konačne zaključke o cijeloj populaciji.
Rubinov dugoročni pregled neba trebao bi taj uzorak povećati. Više otkrivenih objekata omogućit će usporedbu dviju skupina i provjeru je li njihova prividna neravnoteža ponajprije posljedica toga gdje su astronomi dosad mogli dovoljno dobro promatrati.
