Prvi rezultati NASA-ine misije TRACERS pokazuju da razlike u prodoru Sunčevih čestica prema Zemlji u promatranom uzorku više ovise o mjestu nego o promjenama tijekom vremena. Dva satelita koja lete jedan iza drugoga znanstvenicima pomažu razlučiti mijenja li se pojava koju mjere ili samo prolaze kroz njezine različite dijelove.
Istraživači su analizirali 207 uparenih prolazaka kroz polarno područje između studenoga 2025. i veljače 2026. U 129 slučajeva prevladavale su prostorne razlike, u 48 vremenske, dok 30 slučajeva nisu mogli jasno razvrstati. Rad je objavljen 29. listopada u časopisu Journal of Geophysical Research: Space Physics, a rezultate je predstavila i NASA.
Kako Sunčeva energija prelazi magnetsku granicu
Sunce neprestano izbacuje električki nabijene čestice. Taj tok, Sunčev vjetar, sa sobom nosi i magnetsko polje. Zemlju okružuje magnetosfera, područje u kojem njezino magnetsko polje preusmjerava velik dio čestica Sunčeva vjetra. No granica između njih nije nepropustan zid.
Na njoj se odvija magnetska rekonekcija, proces u kojem se mijenja način povezivanja različitih područja magnetskog polja. Dio energije pohranjene u polju tada prelazi u energiju čestica, koje se mogu ubrzati, dok se plazma zagrijava. Tako Sunčev vjetar predaje energiju Zemljinoj svemirskoj okolini.
Proces je poznat odranije, ali znanstvenici još istražuju kako se razlikuje od mjesta do mjesta i koliko brzo njegove promjene utječu na čestice koje stižu prema Zemlji. To je važno i za razumijevanje svemirskog vremena i Sunčevih oluja.
Dva prolaska daju potpuniju sliku
Sateliti misije TRACERS prolaze kroz polarna ljevkasta područja u kojima se čestice Sunčeva vjetra usmjeravaju prema višim slojevima atmosfere. Umjesto jednog zapisa, znanstvenici tako dobivaju uzastopna mjerenja iste regije. Usporedba im pomaže ustanoviti potječu li razlike od područja kroz koje sateliti prolaze ili od promjena koje su se dogodile između njihovih prolazaka.
U novoj analizi ključni su bili instrumenti za mjerenje iona. Njihovi zapisi otkrivaju kako se energija čestica razlikuje duž putanje satelita. Prostorne razlike upućuju na to da se rekonekcija razlikuje od mjesta do mjesta, dok vremenske promjene pokazuju kako se proces mijenja između prolazaka satelita.
Ako dva instrumenta zabilježe različite rezultate, jedan je mogao proći kroz područje snažnijeg prijenosa energije, a drugi kroz slabije. No moguće je i da se sam proces u međuvremenu promijenio. Usporedba podataka obaju satelita omogućuje istraživačima da razdvoje ta dva učinka.
Prostorne razlike prevladavaju, ali vrijeme i dalje ima ulogu
Prostorne razlike bile su izraženije u svim razmatranim skupinama smjerova međuplanetarnog magnetskog polja i tlaka Sunčeva vjetra. Ipak, gotovo svi slučajevi svrstani u tu skupinu sadržavali su i vremenske promjene. Rezultat zato ne znači da rekonekcija ostaje stalna, nego da su u ovom uzorku razlike među pojedinim područjima imale veći utjecaj.
Autori nalaz smatraju preliminarnim i žele ga provjeriti na većem broju prolazaka. Rad zasad poboljšava razumijevanje prijenosa energije, ali sam po sebi ne donosi novu metodu za najavljivanje geomagnetskih oluja.
Nakon poteškoća s jednim satelitom tim je ponovno uspostavio kontakt i rutinsko prikupljanje podataka. Letjelice sada nekoliko puta dnevno promatraju južno polarno ljevkasto područje. NASA je u rujnu odobrila produljenje glavne misije do proljeća 2027., pa će znanstvenici moći provjeriti vrijedi li isti obrazac i u drugim uvjetima Sunčeva vjetra.
