Najprije je stigao bljesak koji je trajao samo 1,7 sekundi. Nakon gotovo četiri minute tišine pojavio se drugi, dug oko 51,2 sekunde. Astronomi su u podacima o događaju GRB 160425A prepoznali dva signala koji po više obilježja pripadaju različitim skupinama eksplozija, iako dolaze s istog područja neba i povezani su s istom galaksijom.
Takav slijed otežava uobičajeno tumačenje bljeskova gama-zračenja. Kratke se najčešće povezuje sa spajanjem zbijenih zvjezdanih ostataka, a duge s urušavanjem jezgre masivne zvijezde. U ovom su se slučaju obilježja obiju skupina pojavila u razmaku od svega nekoliko minuta. To ipak ne dokazuje da su se ondje doista dogodila oba procesa.
Li Liang i suradnici rezultate su objavili 23. listopada u časopisu Nature Astronomy. Analizirali su arhivska opažanja događaja zabilježenog 25. travnja 2016., među njima podatke NASA-ina opservatorija Neil Gehrels Swift.
Dvije sekunde nisu čvrsta granica između dvaju uzroka
Bljeskovi gama-zračenja kratke su i iznimno snažne pojave visokoenergijskog zračenja. Nakon početnog signala može ostati naknadni sjaj, vidljiv i u drugim dijelovima spektra. Njegovim praćenjem astronomi istražuju izvor i prostor oko njega.
Podjela na kratke i duge bljeskove povijesno se oslanja na trajanje. Oni kraći od približno dvije sekunde svrstavaju se u kratke, a dulji u duge. Ta je podjela korisna jer se skupine razlikuju i po drugim svojstvima. Samo trajanje, međutim, ne otkriva pouzdano što je izazvalo eksploziju.
Za pouzdanije tumačenje treba usporediti više podataka. Važni su energija zračenja, brzina promjena signala, razlike u vremenu dolaska fotona različitih energija te naknadni sjaj. I iznimno dugi bljeskovi pokazuju koliko stvarni događaji mogu biti složeniji od jednostavne podjele.
Nije se razlikovalo samo trajanje
U GRB-u 160425A istraživači su izdvojili dva dijela, označena kao G1 i G2. Prvi je imao obilježja tipična za kratke bljeskove, dok se drugi uklapao u dugu skupinu. Razlika se nije svodila na broj sekundi: tim je usporedio tvrdoću spektra, vremensku promjenjivost i druge pokazatelje kojima se takvi događaji razvrstavaju.
Prema objavi Sveučilišta u Ningbou, prvi je dio čak dosegnuo veći vršni sjaj od drugoga. Autori zato smatraju da slijed nije dobro opisati kao slab uvodni signal jedne duge eksplozije. Ne uklapa se jednostavno ni u sliku kratkog bljeska nakon kojeg ostaje produženo zračenje.
Opažanja naknadnog sjaja u više područja spektra podupiru povezanost s istom galaksijom domaćinom. Time pitanje postaje osobito zanimljivo: kako tako bliski signali mogu imati obilježja koja se obično pripisuju različitim vrstama izvora?
Što je izazvalo dva toliko različita bljeska?
Jedna je mogućnost da isti središnji izvor energije može proizvesti mnogo raznolikiji slijed izboja nego što pretpostavljaju jednostavniji modeli. Druga je da iza događaja stoji složeniji sustav čiji razvoj još nije dobro objašnjen. Podaci zasad ne daju konačan izbor između takvih tumačenja.
Astronomi će sada tražiti slične događaje i provjeravati mogu li postojeći modeli objasniti oba bljeska te naknadni sjaj. GRB 160425A pokazuje da ni trajanje ni pojedinačno svojstvo signala nisu dovoljni da bi se pouzdano odredilo njegovo podrijetlo.
