Na crtežima konja i lavova u francuskoj špilji Chauvet leži tanki mineralni sloj koji se na mnogim mjestima gotovo ne vidi. Znanstvenici su ga uspjeli razlučiti ultraljubičastom svjetlošću, bez uzimanja uzoraka s crteža. Taj prirodni premaz mogao je pridonijeti očuvanju umjetnosti stare približno 37.000 godina.
Istraživanje donosi novi način proučavanja površine crteža, ali i neobičan trag o tome kako su neki od njih nastali. Mjestimični narančasti sjaj mogao bi upućivati na dodir stijene s vrućim ugljenom, možda čak i tijekom crtanja.
Tim Yohana Boularda i Philippea Waltera, sa suradnicima iz francuskih istraživačkih ustanova, objavio je rad u časopisu ACS Omega. Rad je dostupan od 29. rujna, uvršten je u broj od 13. listopada, a Američko kemijsko društvo predstavilo ga je 28. listopada.
Prirodni lak preko crnog ugljena
Crteži u Chauvetu preživjeli su desetke tisuća godina u špilji koju su u paleolitiku zatvorili odroni. Njihovo današnje stanje ovisi i o promjenama na samim zidovima: vodi, mineralima i procesima koji s vremenom mijenjaju površinu stijene.
Voda koja prodire kroz vapnenac može iza sebe ostaviti kalcit, mineral kalcijeva karbonata. Debele, neprozirne naslage mogu sakriti crtež. Tanak, proziran sloj, naprotiv, može djelovati poput prirodnog laka. Upravo su takve premaze istraživači tražili na zidovima ukrašenima ugljenom.
Problem je što se podloga od vapnenca i naknadno nataloženi kalcit po osnovnom kemijskom sastavu teško razlikuju. Pod UV svjetlom ipak ne daju isti signal. Tragovi organskih tvari ugrađenih u mineral utječu na njegovu fluorescenciju, odnosno svjetlost koju emitira nakon osvjetljavanja.
Usporedbom tih signala tim je izdvojio doprinos podloge i novijeg premaza. Na Panelu konja prepoznao je proziran kalcitni sloj iznad crnih poteza. On nije jednoliko raspoređen: u niši s lavovima razlike su se pojavile čak i duž pojedinih nacrtanih linija.
Mjerenje s prolaza koji čuva prapovijesne otiske
Pred zidovima leže osjetljivi prapovijesni slojevi s ljudskim i životinjskim tragovima. Istraživači im zato nisu mogli jednostavno prići s uobičajenim laboratorijskim instrumentima. Opremu su postavili na zaštitni prolaz te prilagodili optiku za rad na udaljenosti do 2,5 metara od zida.
Fotografiranje pod UV svjetlom pokazalo je širi raspored naslaga, a spektrometar je razložio njihov slabi sjaj na valne duljine. Kombinacija snimaka i mjerenja omogućila je uvid u slojeve na površini bez struganja pigmenta ili mineralne prevlake.
Metoda zasad ne daje pouzdanu apsolutnu debljinu premaza. Jači signal može značiti više kalcita, ali i drukčiju količinu tvari koje u njemu fluoresciraju. Za praćenje stanja crteža zato je važna i karta lokalnih razlika, a ne samo ukupna jačina sjaja.
Narančasti trag možda potječe od vrućeg ugljena
Uz očekivani plavi sjaj kalcitnih naslaga, na nekim mjestima pojavio se narančasti signal. U laboratorijskim usporedbama sličnu je emisiju davala zagrijana karbonatna stijena. U samoj špilji takva se područja nalaze uz neke crne poteze i tragove dodira baklji sa zidom.
Autori zato predlažu da je dio površine mogao biti lokalno zagrijan vrućim ili užarenim vrhom ugljena. To bi značilo da su pojedini potezi možda nastali materijalom koji još nije bio potpuno ohlađen. Narančasti sjaj ipak nije izravan dokaz takve tehnike; tumačenje treba provjeriti dodatnim analizama.
Najčvršći je rezultat istraživanja mogućnost da se mineralni premaz i njegova neujednačenost proučavaju bez oštećivanja crteža. Time se otvara bolji uvid u to kako se njihova površina mijenjala i koliko je danas osjetljiva. Kalcit je dio te povijesti, a njegov mogući zaštitni učinak treba promatrati zajedno s uvjetima u špilji.
