Špiljske slike često su jedini preostali trag ljudi koji su prije tisuća godina ulazili duboko u pećine. Međunarodni tim sada je na zidovima špilja u Španjolskoj i Portugalu pronašao ljudski DNK, pokazujući da se genetski materijal može sačuvati i uz prapovijesnu umjetnost.
Zasad nije moguće utvrditi čiji je DNK pronađen ni je li osoba koja ga je ostavila sudjelovala u izradi špiljskih slika. Istraživanje ipak uvodi novu mogućnost: uz kosti, zube i sediment, arheolozi bi jednog dana mogli proučavati i same zidove špilja kako bi saznali više o ljudima koji su ih posjećivali.
Pet uzoraka s ljudskim DNK
Istraživači su prikupili 120 uzoraka s 24 ploče špiljske umjetnosti u 11 špilja na području Španjolske i Portugala. Ljudski DNK pronađen je u pet uzoraka, a dva su sadržavala isključivo ljudski genetski materijal.
Ljudski biološki trag može ostati na zidu nakon dodira rukom, sline, znoja ili sitnih čestica kože. Takav je materijal, međutim, vrlo osjetljiv. Vlaga, voda koja prolazi kroz špilju, mikroorganizmi i kasniji posjeti postupno ga razgrađuju ili miješaju s novijim DNK.
Većina uzoraka nije sadržavala dovoljno ljudskog DNK za pouzdanu analizu. Četiri od pet pozitivnih uzoraka uzeta su s neoslikanih dijelova zida koji su služili kao kontrolne površine. Ta raspodjela zasad ne dopušta izravno povezivanje genetskog materijala s određenim motivom ili pigmentom.
Najvažniji rezultat nije identitet autora špiljskih slika, nego potvrda da ljudski DNK može preživjeti na špiljskim zidovima i da ga je moguće izdvojiti bez oštećivanja umjetnosti.
Kalcit je zaštitio DNK u špilji Covarón
Najjasniji ljudski genetski signal pronađen je u špilji Covarón na sjeveru Španjolske. Uzorak je bio prekriven tankim slojem kalcita, minerala koji se u špiljama taloži iz vode što prolazi kroz vapnenačku stijenu.
Takav sloj može djelovati kao zaštitni pokrov. Kalcit ograničava dodir DNK s vlagom, mikroorganizmima i ljudima koji su u špilju ulazili nakon prvotnog taloženja biološkog materijala. Upravo bi mineralne naslage mogle biti najpogodnija mjesta za buduća istraživanja.
DNK iz Covaróna pripadao je modernom čovjeku genetski povezanom sa zapadnim lovcima-sakupljačima, populacijom raširenom u prapovijesnoj zapadnoj Europi. U drugim uzorcima pronađen je i životinjski DNK. On je do zida mogao dospjeti vodom, sedimentom ili organskim materijalom koji se tijekom vremena nakupio u špilji.
Prije povezivanja DNK i umjetnosti treba riješiti problem kontaminacije
Paleogenetika se redovito suočava s istim pitanjem: je li izdvojeni DNK doista drevan ili potječe od suvremenih ljudi koji su dotaknuli predmet ili ušli u špilju? Kod špiljske umjetnosti taj je problem još izraženiji jer su brojni lokaliteti posjećivani tijekom iskopavanja, konzervatorskih radova i turističkih obilazaka.
Buduća istraživanja morat će uzorkovati vrlo male površine, provjeravati DNK svih osoba koje sudjeluju u radu i precizno datirati kalcitne slojeve koji prekrivaju uzorke. Tek će takav postupak omogućiti pouzdanije razlikovanje drevnog genetskog materijala od novijeg onečišćenja.
Ako metoda potvrdi svoju vrijednost na većem broju lokaliteta, mogla bi pomoći arheolozima da utvrde koje su populacije ulazile u pojedine špilje i postoje li veze između ljudi, mjesta i stilova prapovijesne umjetnosti.