Geofizička mjerenja u okolici pretpovijesne špilje Grotta delle Veneri na jugu Italije pokazala su da se u vapnencu možda nalaze dosad nepoznati podzemni prostori. Dio zabilježenih signala mogao bi odgovarati nastavku poznate špilje, ali povezanost tih prostora tek treba potvrditi izravnim istraživanjem.
Špilja se nalazi kod Parabite u Apuliji, na poluotoku Salento. U njoj su ranije pronađeni tragovi pretpovijesnog ljudskog boravka i dvije ženske figurice po kojima je dobila ime. Najnovije istraživanje obuhvatilo je okolni teren kako bi se utvrdilo postoje li ispod tla još nepoznati dijelovi špilje.
Dora Francesca Barbolla i suradnici u radu objavljenom u časopisu Digital Applications in Archaeology and Cultural Heritage opisali su kako su okolni teren pregledali bez iskapanja. Primijenili su georadar, koji bilježi odraze elektromagnetskih valova u tlu, i električnu tomografiju, kojom se mjere razlike u električnom otporu tla i stijena.
Što pokazuju mjerenja s površine
Georadar može pokazati granice između materijala različitih svojstava. Jak odraz u vapnencu može, među ostalim, upućivati na šupljinu. Električna tomografija daje drugačiju vrstu podataka: prostori ispunjeni zrakom često imaju velik električni otpor, dok ga vlaga, rastresiti materijal i pukotine mijenjaju.
Usporedba tih mjerenja pomogla je istraživačima izdvojiti mjesta na kojima bi se mogli nalaziti nepoznati prostori. Mjerenja za izradu trodimenzionalnog modela morali su ograničiti na dostupne dijelove terena zbog visinskih razlika, stabala i grmlja.
Mjerenja su ujedno upozorila na raspucanu stijenu u okolici špilje. Takvi podaci korisni su i za procjenu stabilnosti nalazišta: prije bilo kakvih radova potrebno je znati gdje stijena ima pukotine i gdje se ispod površine možda nalazi prazan prostor.
Signali još ne otkrivaju što je unutra
Podatke o podzemnim prostorima u vapnencu nije jednostavno protumačiti samo na temelju mjerenja s površine. Vlažna stijena, pukotine i šupljine djelomično ispunjene sedimentom mogu dati slične rezultate. Podudaranje radarskih i električnih podataka povećava pouzdanost tumačenja, ali ne zamjenjuje pregled samog prostora.
Dobiveni model arheolozima pokazuje gdje bi trebalo nastaviti istraživanje. Podaci o dubini i približnoj veličini mogućih šupljina mogu im pomoći u odabiru mjesta za buduće radove.
Tek će takva provjera pokazati jesu li zabilježene šupljine povezane s glavnim dijelom špilje i sadrže li očuvane arheološke slojeve. Pri planiranju tih radova trebat će uzeti u obzir i pukotine u okolnoj stijeni koje su zabilježene mjerenjima.
