Konji, bizoni i kozorozi zauzimali su središnja mjesta na zidovima prapovijesnih špilja u Baskiji, dok su ostale životinje bile raspoređene oko njih. Analiza 500 motiva iz devet špilja pokazala je da njihov položaj i međusobni odnos nisu bili nasumični.
Isti osnovni obrazac pojavljuje se u djelima nastalima tijekom nekoliko tisuća godina. To upućuje na dugotrajnu slikovnu tradiciju čija su pravila poznavale i prenosile brojne generacije.
Analizirano je 500 motiva iz devet špilja
Arheolog Iñaki Intxaurbe sa Sveučilišta Baskije proučio je špiljske prikaze nastale tijekom magdalenijena, pri kraju gornjeg paleolitika. Većina analiziranih cjelina nastala je prije otprilike 17.000 do 14.500 godina.
Kako bi utvrdio postoje li pravilnosti u njihovoj organizaciji, Intxaurbe je analizirao koje se životinje pojavljuju zajedno, gdje se nalaze unutar pojedinih prizora te u kojem su smjeru okrenute. Pritom je primijenio statističke metode i analizu mreža, kojom se mogu prepoznati veze između motiva u velikom skupu podataka.
Rezultati su pokazali da prikazi životinja nisu bili proizvoljno raspoređeni. Konji, bizoni i kozorozi činili su središte većine zabilježenih veza, dok su jeleni, sobovi i druge životinje imali sporednije mjesto u kompozicijama.
Među tim se motivima posebno izdvojio bizon. Kada su iz analize uklonjene manje važne i ponovljene veze, upravo se on pokazao kao najvažnija točka oko koje su bili organizirani ostali motivi.
Bizoni su češće gledali ulijevo, a konji udesno
Pravilnosti nisu pronađene samo u izboru životinja nego i u načinu na koji su prikazane. Bizoni i kozorozi češće su bili okrenuti ulijevo, dok su konji češće gledali udesno.
Takva razlika govori protiv ranijeg objašnjenja prema kojem su prapovijesni umjetnici životinje uglavnom crtali okrenute ulijevo zato što su bili dešnjaci. Konj je jedan od najčešćih motiva u proučenim špiljama, a ipak je pretežno prikazivan u suprotnom smjeru.
Autor upozorava da podatke o usmjerenju pojedinih vrsta treba tumačiti oprezno zbog razlika u broju sačuvanih prikaza. Kada se promatra cijeli skup motiva, ipak postoji statistički značajna povezanost između vrste životinje i smjera u kojem je prikazana.
To znači da položaj životinja vjerojatno nije ovisio samo o obliku stijene, dostupnom prostoru ili ruci kojom je umjetnik crtao. Smjer je mogao biti dio šireg načina oblikovanja prizora.
Slike su imale vlastita pravila organizacije
Intxaurbe opisuje pronađeni obrazac kao svojevrsnu organizacijsku gramatiku. Pritom ne tvrdi da su slike bile jezik u današnjem smislu, nego da su njihovi autori motive povezivali prema pravilima koja su bila poznata tadašnjim zajednicama.
Uloga pojedine životinje nije ovisila samo o tome koliko se često pojavljuje. Važno je bilo i s kojim je drugim motivima povezana, kakvo je mjesto zauzimala unutar prizora te kako je bila okrenuta. Konji, bizoni i kozorozi nisu bili samo česti motivi, nego su određivali strukturu čitave kompozicije.
Ipak, iz toga se još ne može zaključiti što su pojedine životinje značile. Istraživanje ne otkriva jesu li prizori bili povezani s vjerovanjima, pričama, obredima, identitetom zajednice ili nekom drugom namjenom. Pokazuje samo da su nastajali unutar uređene i dugotrajne slikovne tradicije.
Značenje prizora i dalje ostaje nepoznato
Istraživanje ne nudi univerzalno tumačenje paleolitičke špiljske umjetnosti. Obrasci pronađeni u Baskiji također ne moraju vrijediti za svaku europsku špilju. Regionalne zajednice mogle su imati vlastite motive i pravila njihova povezivanja.
Metoda i podaci korišteni u istraživanju javno su dostupni, pa će ih biti moguće primijeniti na špilje u drugim dijelovima Pirenejskog poluotoka i Francuske. Takve bi usporedbe mogle pokazati koliko je otkriveni obrazac bio raširen te jesu li različite zajednice dijelile slične slikovne konvencije.
Dok statističke analize postupno otkrivaju kako su prapovijesni prizori bili organizirani, druga istraživanja pokušavaju doznati više o ljudima koji su ih stvarali. Nedavno sam isto tako pisao o ljudskom DNK pronađenom na zidovima špilja, koji bi jednoga dana mogao pomoći u utvrđivanju identiteta autora pojedinih crteža.
