Divovski planet WD 1856 b kruži oko bijelog patuljka svakih 34 sata, iako bi ga njegova zvijezda tijekom ranije faze crvenog diva trebala progutati. Webbova mjerenja sada upućuju na to da je planet preživio na sigurnijoj, udaljenijoj putanji te se mnogo kasnije približio zvjezdanom ostatku.
Riječ je o planetu veličine Jupitera u sustavu udaljenom oko 80 svjetlosnih godina. Opservacije teleskopa James Webb dala su podatke o njegovoj masi, temperaturi i atmosferi, što je prvi takav pogled na planet koji prolazi ispred bijelog patuljka.
Planet veći od zvijezde koju prelazi
Bijeli patuljak WD 1856+534 ima promjer usporediv sa Zemljinim, dok je WD 1856 b velik poput Jupitera. Zato planet pri prolasku zakloni više od polovice svjetlosti zvijezde, pa je njegov tranzit posebno pogodan za mjerenja.
Webbovi podaci pokazuju da je masa planeta između četiri i jedanaest Jupiterovih masa. U svjetlosti koja prolazi kroz njegovu atmosferu zabilježeni su tragovi sitnih čestica oblaka i ugljikovodika, najvjerojatnije metana.
Zašto je planet topliji nego što bi trebao biti
Temperatura WD 1856 b iznosi približno 126 Celzijevih stupnjeva. To je više nego što bi se očekivalo samo od zračenja bijelog patuljka, pa toplina mora biti ostatak ranijeg zagrijavanja.
Autori su usporedili masu i današnju temperaturu planeta s modelima njegova hlađenja. Zaključili su da se najvjerojatnije zagrijao 3 do 5,5 milijardi godina nakon što je zvijezda postala bijeli patuljak, dok se njegova putanja postupno smanjivala pod utjecajem gravitacije u sustavu s trima zvijezdama.
Nije preživio prolazak kroz crvenog diva
Da je WD 1856 b od početka kružio na današnjoj udaljenosti, širenje zvijezde u crvenog diva vjerojatno bi ga uništilo. Vjerojatnije je da je najprije kružio daleko od zvijezde, a zatim se premjestio prema unutra nakon što je ona već postala bijeli patuljak.
Bijeli patuljak gusta je jezgra zvijezde slične Suncu koja ostane nakon odbacivanja vanjskih slojeva. Webbov rezultat nadovezuje se na nedavna opažanja u kojima je Hubble potvrdio četiri bijela patuljka u Sunčevu susjedstvu, ali ovdje je presudan planet koji je ostao u orbiti nakon zvjezdane smrti.
Pogled na daleku budućnost Sunčeva sustava
Za oko pet milijardi godina Sunce bi se trebalo proširiti u crvenog diva, a zatim ostaviti bijelog patuljka. Merkur i Venera pritom će nestati, a moguća je i ista sudbina Zemlje; budućnost udaljenijih divovskih planeta manje je jasna.
WD 1856 b ne govori što će se točno dogoditi Jupiteru, ali pokazuje da plinoviti planet može ostati u sustavu i nakon smrti zvijezde. Sljedeća Webbova opažanja trebala bi dati detaljniji kemijski sastav njegove atmosfere.
