Kameni stupovi poznati kao Devil’s Arrows potječu iz Brimham Rocksa, stjenovitog područja oko 18 kilometara zapadno od njihova današnjeg položaja. Geološka analiza upućuje na to da su ih do Boroughbridgea na sjeveru Engleske dopremili ljudi, a ne ledenjaci.
Tri sačuvana monolita visoka su gotovo sedam metara, a svaki teži više od 25 tona. Tvore niz dug oko 174 metra, najviši sačuvani niz uspravnih kamenih spomenika u Britaniji.
Rasprava se vodila oko toga jesu li stijene tijekom posljednjeg ledenog doba prenijeli ledenjaci ili su ih ljudi dopremili iz nekog od mogućih izvorišta. Geološka analiza utvrdila je njihovo podrijetlo i omogućila provjeru tih dviju mogućnosti.
Mineralna zrnca otkrila su podrijetlo kamena
U novom znanstvenom radu objavljenom u časopisu Proceedings of the Royal Society A istraživači su analizirali mikroskopska zrnca cirkona i apatita iz monolita. Posebnom ljepljivom trakom prikupili su ih s površine kamena, bez oštećivanja spomenika. U laboratoriju su odredili starost zrnaca i usporedili je s rezultatima analiza uzoraka iz mogućih izvorišta.
Najbolje podudaranje pronašli su s Brimham Rocks, oko 18 kilometara zapadno od spomenika. Ranije se kao mogući izvor navodio i bliži Plumpton Rocks, no uzorci iz monolita bolje odgovaraju stijenama iz Brimhama. Analiza pokazuje odakle kamen potječe, ali ne i zašto su graditelji odabrali udaljenije nalazište.
Istraživanje je pomoglo utvrditi i što se dogodilo s dijelom nestalog monolita. Mineralna zrnca iz Battle Crossa, srednjovjekovnog križa u obližnjem Aldboroughu, podudaraju se s onima iz sačuvanih monolita. Time je potvrđena pretpostavka iz 19. stoljeća da je dio jednog nestalog monolita isklesan i ponovno upotrijebljen pri izradi križa.
Smjer kretanja ledenjaka ne odgovara pronađenom izvoru
Rekonstrukcije kretanja ledenjaka u tom dijelu Yorkshirea ne pokazuju putanju kojom bi stijene iz Brimham Rocksa stigle do današnje lokacije. Takav sklop nalaza više podupire mogućnost da su monolite dopremili ljudi.
Rasprava o mogućem ledenjačkom prijenosu vodila se i oko Oltarnog kamena Stonehengea, čije se podrijetlo povezuje sa sjeveroistočnom Škotskom.
Način prijevoza i dalje je nepoznat
Analiza je utvrdila odakle potječe kamen, ali ne i kako su ga ljudi dopremili do spomenika. Istraživači ne znaju kojom su rutom graditelji prevezli blokove teže od 25 tona ni kako su ih podigli.
Podizanje monolita okvirno se smješta u kasni neolitik ili rano brončano doba, možda oko 2000. godine prije Krista. Točan datum nije poznat jer na lokalitetu nije bilo novijih arheoloških iskapanja. Prirodne pukotine u stijenama mogle su olakšati odvajanje izduženih blokova, a autori rada razmatraju i mogućnost da je krajolik Brimham Rocksa imao posebno značenje za graditelje. Geološka analiza ne može potvrditi je li to utjecalo na njihov izbor.
Istraživači planiraju ciljana iskapanja na nalazištu spomenika i na području Brimham Rocksa. Novi nalazi mogli bi pomoći u preciznijem datiranju te otkriti više o tome kako su monoliti dopremljeni i podignuti.
