Novo datiranje slojeva na nalazištu Ubeidiya u dolini Jordana upućuje na to da su rani ljudi ondje boravili prije najmanje 1,9 milijuna godina. To je stotinama tisuća godina ranije nego što se dugo smatralo. Nalazište se novom procjenom približava razdoblju kojem pripada i Dmanisi u Gruziji, jedno od ključnih mjesta za proučavanje ranog širenja ljudi iz Afrike.
Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu rezultate je predstavilo 19. veljače 2026., a ovog su se listopada ponovno pojavili u znanstvenim vijestima. Studija donosi novu procjenu starosti poznatih arheoloških slojeva, utemeljenu na trima metodama datiranja i analizi sedimenta.
Tri različita sata u istom nalazištu
Ubeidiya čuva kamene alate i bogate ostatke životinja, među kojima su vrste afričkog i azijskog podrijetla. Osobito je važna zbog ašelejenske tradicije izrade kamenih alata, prepoznatljive po velikim predmetima obrađenima s obiju strana.
Starost nalazišta dugo se procjenjivala na približno 1,2 do 1,6 milijuna godina, uglavnom usporedbom s drugim kronološkim pokazateljima. Ari Matmon, Omry Barzilai, Miriam Belmaker i njihovi suradnici prikupili su nove uzorke kako bi starost slojeva provjerili različitim metodama.
Prva se oslanja na rijetke izotope nastale djelovanjem kozmičkog zračenja na stijene blizu Zemljine površine. Nakon zatrpavanja njihov se odnos mijenja zbog radioaktivnog raspada. Mjerenje tog odnosa može otkriti koliko je vremena materijal proveo pod zemljom, ali samo ako se pravilno protumači njegova prethodna povijest.
Neovisnu provjeru omogućio je zapis drevnog Zemljina magnetskog polja sačuvan u jezerskim sedimentima. Smjer magnetizacije može se usporediti s poznatim promjenama polariteta kroz geološku povijest. Rezultati su slojeve povezali s razdobljem Matuyama.
Treći su izvor podataka fosilizirane kućice slatkovodnih puževa roda Melanopsis. Datiranjem uran-olovnom metodom odredili su minimalnu starost slojeva u kojima su pronađeni alati. Zajedničko tumačenje tih podataka podupire procjenu od najmanje 1,9 milijuna godina.
Zašto je prvo mjerenje upućivalo na tri milijuna godina?
Početna izotopna mjerenja dala su procjenu od približno tri milijuna godina. Ona se, međutim, nije uklapala u ostale geološke, paleontološke i arheološke podatke.
Autori rada u časopisu Quaternary Science Reviews zaključili su da je sediment prošao više ciklusa izlaganja i zatrpavanja. Dio materijala ranije je već bio taložen i zakopan u području rasjedne doline, a zatim premješten i ponovno odložen uz obalu drevnog jezera na području nalazišta Ubeidiya.
Stariji izotopni trag u takvom materijalu ne mora označavati vrijeme nastanka arheološkog sloja. Usporedba neovisnih pokazatelja omogućila je da se povijest sedimenta razdvoji od pitanja kada su se ondje nalazili rani ljudi.
Stariji slojevi mijenjaju sliku ranih seoba
Prema novoj procjeni, nalazište Ubeidiya pripada razdoblju najranijih dobro poznatih tragova ljudi izvan Afrike. Istraživači smatraju da bi se različite tradicije izrade alata, jednostavnija oldovanska i ašelejenska, mogle širiti iz Afrike u sličnom razdoblju s različitim skupinama hominina.
Riječ je o homininima koji su živjeli mnogo prije pojave vrste Homo sapiens. Nova kronologija pomaže smjestiti njihove seobe u vrijeme, ali ne određuje točan put ni broj skupina koje su napustile Afriku.
Na istom su nalazištu ranije proučavani i kameni sferoidi, čiji oblik otkriva način izrade alata. Utvrđivanje starosti slojeva u kojima su alati pronađeni zahtijeva i rekonstrukciju povijesti sedimenta. Sediment se mogao premještati i ponovno taložiti, pa jedan izotopni rezultat bez ostalih pokazatelja može dati pogrešnu sliku vremena u kojem su alati korišteni.
