Slonov kutnjak star oko 700.000 godina pomogao je istraživačima rekonstruirati vlažan krajolik u kojem su živjeli veliki sisavci i rani izrađivači kamenih alata. Analiza nalaza s područja Gesher Benot Ya'aqov u sjevernom Izraelu upućuje na mozaik šuma, travnjaka, močvara i vodenih tokova.
Zub je pronađen ranije, a nova studija povezuje njegove kemijske i mikroskopske tragove s peludi iz okolnih sedimenata. Prema priopćenju Sveučilišta Tel-Hai, kombinacija tih podataka omogućuje detaljnije tumačenje okoliša uz jedan od kopnenih putova koji su povezivali Afriku i Euroaziju.
Ostaci pripadaju izumrloj vrsti Palaeoloxodon antiquus, slonu s ravnim kljovama. Kutnjak i fragmenti kljova pronađeni su uz bazaltne ručne klinove i druga oruđa ašelske tradicije, na lokalitetu sjeverno od mosta Gesher Benot Ya'aqov, južno od današnje doline Hula.
Zub kao zapis prehrane i okoliša
Hannah Farrell sa Sveučilišta u Haifi i suradnici proučili su nalaz računalnom tomografijom, trodimenzionalnom rekonstrukcijom, analizom mikroskopskih tragova trošenja te izotopnom geokemijom. Uz to su analizirali pelud, koja omogućuje prepoznavanje biljaka prisutnih u okolišu.
Te metode ne mjere isto. Trošenje zuba nosi tragove prehrane, dok omjeri izotopa u zubnom materijalu pomažu protumačiti uvjete u kojima je životinja živjela. Pelud iz sedimenata pruža dodatne podatke o vegetaciji oko nalazišta.
U ovom slučaju vrijednosti ugljikovih izotopa upućuju na okoliš koji je bio dobro opskrbljen vodom. U sedimentima je pronađena pelud močvarnih i vodenih biljaka, uključujući trsku, šaš, vrbu i tamarisk. Zajedno s drugim nalazima ti podaci podupiru sliku dugotrajnog vlažnog staništa.
Za životinje koje trebaju mnogo vode i hrane takav je krajolik mogao predstavljati pouzdano utočište. Izvori vode i biljni pokrov važni su i za ljudske skupine, a njihova prisutnost pomaže objasniti zašto su se ljudi i velike životinje mogli zadržavati u tom području.
Kameni alati ne dokazuju lov na pojedinog slona
Blizina alata i slonovih ostataka pokazuje da su se tragovi ljudske aktivnosti i ostaci velike životinje sačuvali u istom arheološkom kontekstu. Sama po sebi, međutim, ne dokazuje da su ljudi upravo tog slona ulovili ili rasjekli.
Nalaz je stoga važniji kao podatak o zajedničkom okolišu nego kao dokaz pojedinačnog lova. U radu za Quaternary Science Reviews istraživači ga koriste za povezivanje životinjskih ostataka, ljudske aktivnosti i ekoloških uvjeta.
Gonen Sharon sa Sveučilišta Tel-Hai povezuje dostupnost vode, vegetacije i životinjskih resursa s mogućnošću opstanka u tom koridoru. Za praćenje stvarnih kretanja ljudi kroz Levant trebat će usporediti ovaj okolišni zapis s drugim nalazištima i razdobljima. Jedan zub može pomoći opisati stanište, ali ne može sam rekonstruirati pojedinačne migracijske rute.
