Inženjeri su razvili tintu za tetovaže čija se boja pojavljuje i blijedi pod različitim vrstama svjetlosti. Pigmenti sustava PhotoTat gotovo su nevidljivi u jednom stanju, nakon izlaganja ultraljubičastoj svjetlosti postaju obojeni, a vidljiva ih svjetlost može ponovno učiniti gotovo bezbojnima.
Promjena se odnosi na izgled tetovaže: materijal ostaje u koži i kada se boja više ne vidi. U radu objavljenom u časopisu Matter & Light00119-5) tim Carsona Brunsa sa Sveučilišta Colorado Boulder pokazuje kako takav pigment može zadržati mogućnost ponovnog bojenja nakon zacjeljivanja kože. Sigurnost nove formulacije za širu primjenu na ljudima još nije potvrđena.
Tri tinte za različite boje
PhotoTat se oslanja na fotokromne molekule, spojeve koji pod djelovanjem svjetlosti mijenjaju strukturu i način na koji apsorbiraju svjetlost. Takvi se materijali već istražuju za površine na kojima se slika može mijenjati bez zaslona i stalnog napajanja.
Za novu tintu istraživači su odabrali spojeve iz skupine diariletena i zatvorili ih u nanočestice polimetil-metakrilata, poznatog pod kraticom PMMA. Čestice su zatim rasporedili u tri tinte na vodenoj osnovi, prilagođene uobičajenoj opremi za tetoviranje.
Miješanjem plave, magenta i žute tinte dobivaju se različite nijanse. Ultraljubičasta svjetlost aktivira obojeno stanje, dok se odabranim vidljivim svjetlom mogu uklanjati pojedine komponente boje. Time se otvara mogućnost promjene uzorka ili nijanse bez ponovnog unošenja tinte.
Rezultati ipak ne obuhvaćaju sve boje jednako dobro. Autori navode da sustav nema pravu cijan ni bijelu komponentu, a plavi pigment postupno gubi dio učinkovitosti pri ponavljanom osvjetljavanju. Raspon boja i trajnost zato su među problemima koje treba riješiti.
Od modela kože do jednog ispitanika
Pokusi su najprije izvedeni na silikonskim modelima i svinjskoj koži. Boja se pojavljivala u nekoliko sekundi, dok je u zatvorenom prostoru mogla opstati satima ili danima. Jača vidljiva svjetlost ubrzavala je povratak u gotovo bezbojno stanje.
Bruns je tintu iskušao i na vlastitoj tetovaži ribljih ljusaka. Prema radu, sve tri komponente u zacjeljenoj koži ostale su osjetljive na svjetlost i nakon više od dvije godine. To pokazuje da se funkcija može održati u živom tkivu, ali iskustvo jedne osobe ne može utvrditi koliko je formulacija sigurna za različite ljude ni kako djeluje nakon duljeg razdoblja.
PMMA se koristi i u nekim medicinskim materijalima, no sigurnost gotove tinte ovisi i o bojilima, česticama te njihovoj dugotrajnoj prisutnosti u koži. Potrebna su dodatna ispitivanja toksičnosti, sterilnosti i čistoće.
Uz tetoviranje, autori razmatraju moguću uporabu za male oznake koje pomažu pri usmjeravanju radioterapije. Oznaka vidljiva samo tijekom pregleda ili liječenja mogla bi smanjiti trajnu vidljivost takvih tragova na koži. Prije medicinske primjene, međutim, treba potvrditi da se oznake pouzdano očitavaju i da materijal zadovoljava sigurnosne zahtjeve.