Alat, nosač ili dio namještaja za buduću lunarnu postaju mogao bi nastati od plastike i materijala prikupljenog s površine Mjeseca. NASA-ini istraživači napravili su korak prema toj mogućnosti: u laboratoriju su pomiješali posebnu biorazgradivu plastiku s prašinom koja oponaša tlo Mjeseca i Marsa. Dodavanje čestica učinilo je materijal čvršćim i olakšalo njegovu obradu.
Materijal razvija tim istraživačkog centra Glenn u Clevelandu, koji vodi kemijska inženjerka Allison Christy. U pokusima su sudjelovali i studenti Tyler Klinchuch, Ethan Bilodeau i Emma Levenson. NASA je objavila mikroskopske snimke uzoraka i opisala moguće primjene, ali materijal još nije provjeren u proizvodnji na Mjesecu ili Marsu.
Prašina mijenja svojstva plastike
Tim je ispitivao kako različite vrste i količine dodane prašine utječu na svojstva materijala. Koristio je simulante, zemaljske materijale koji oponašaju prašinu tih dvaju nebeskih tijela. To nisu uzorci koje su svemirske misije donijele s njihove površine.
Na mikroskopskim snimkama NASA je prikazala strukturu dviju smjesa. Sivi uzorak sadržava simuliranu prašinu Mjeseca, a crvenkasti prašinu koja oponaša tlo Marsa. NASA navodi da bi prilagodba sastava omogućila izradu materijala za različite potrebe, umjesto da se isti recept koristi za svaki predmet.
Plastika koju istraživači koriste biorazgradiva je, a mogla bi se proizvoditi uz pomoć bakterija hranjenih otpadom posade ili ugljikovim dioksidom. Time bi se u budućnosti mogao povezati proizvodnju polimera uz pomoć bakterija s korištenjem lokalno dostupne prašine. No takav proizvodni sustav na drugom nebeskom tijelu tek treba razviti i provjeriti.
Rezervni dio ne bi morao čekati pošiljku sa Zemlje
Lokalna proizvodnja važna je zato što posada ne može ponijeti svaki alat i rezervni dio koji bi joj mogao zatrebati. Svaka dodatna pošiljka zauzima prostor u letjelici, povećava masu tereta te zahtijeva lansiranje i dopremu. Mogućnost izrade ili popravka predmeta na licu mjesta mogla bi smanjiti dio te ovisnosti.
Među mogućim primjenama NASA navodi konstrukcijske nosače, ključeve i stolce za unutrašnjost budućih nastambi. Prije izrade takve opreme istraživači moraju provjeriti može li materijal izdržati opterećenja i uvjete kojima bi bio izložen.
Drugi istraživački smjerovi ispituju i metalni 3D ispis u atmosferi bogatoj ugljikovim dioksidom. I ta bi tehnologija mogla omogućiti posadama da dio potrebne opreme izrađuju na odredištu.
Slijede temperaturni pokusi i izlaganje svemiru
Materijal se sada ispituje u uređaju Lunar Environment Structural Test Rig u centru Glenn, gdje istraživači provjeravaju njegovo ponašanje pri ekstremnim temperaturama. Žele ustanoviti bi li, osim u unutrašnjosti nastambi, mogao imati primjenu i na površini Mjeseca ili Marsa, izvan zaštićenih nastambi.
Nekoliko uzoraka predviđeno je i za eksperiment MISSE-23, u sklopu kojeg bi bili izloženi uvjetima izvan Međunarodne svemirske postaje (MSP). Ispitivanja izvan postaje tek trebaju pokazati kako se materijal ponaša u svemirskom okolišu.
Rezultati temperaturnih pokusa i izlaganja svemiru pomoći će timu da utvrdi koliko dugo smjese zadržavaju potrebnu čvrstoću. O tome će ovisiti za koje bi alate, nosače i druge dijelove opreme bile prikladne.
