NASA-ina tehnička analiza pokazuje da bi svemirsko odijelo za rad na Marsu moralo imati najviše oko 104 kilograma. To je približno 40 posto manje od referentnog modela xEMU za Mjesec, čija ukupna masa iznosi oko 170 kilograma.
Razlika nije pitanje udobnosti. Ako se na Marsu pokvari rover bez kabine pod tlakom, astronaut mora imati dovoljno laganu opremu da se može vratiti do baze pješice.
Kvar rovera postavlja granicu
U takvom scenariju nema čekanja u vozilu ni brzog dolaska pomoći. Astronauti bi se, s ograničenom zalihom kisika i energije, morali vratiti do baze u svemirskim odijelima.
Autori analize računali su s povratkom koji ne bi smio trajati dulje od pola sata. Pri brzini hoda od oko 3,5 kilometara na sat, rover se zbog toga ne bi smio udaljiti više od približno 1,8 kilometara od baze.
Dodatni kilogram opreme znači veći fizički napor, veću potrošnju kisika i manju sigurnosnu rezervu. Zato su inženjeri pri izračunu uzeli zahtjevniji slučaj: astronauta mase oko 50 kilograma kojemu je nakon dugog puta prema Marsu smanjena aerobna izdržljivost.
Slabija gravitacija ne uklanja problem mase
Marsova gravitacija iznosi oko 38 posto Zemljine. Sustav mase 170 kilograma astronautu bi ondje predstavljao opterećenje usporedivo s nošenjem približno 64 kilograma na Zemlji.
No njegovih 170 kilograma mase ne nestaje. Pri svakom koraku, zaokretu, saginjanju i radu s alatom astronaut bi i dalje morao svladavati tromost glomazne opreme. Sve to u odijelu pod tlakom koje ograničava pokrete i na kamenitom terenu koji ne oprašta pogreške.
Zato odijelo koje može biti prihvatljivo za Mjesec nije automatski prikladno i za Mars. Mjesečeva gravitacija još je slabija, a marsovske misije predviđaju dulje izlaske, veće udaljenosti i složenije uvjete rada.
Najviše mase nosi sustav za održavanje života
Od predloženih 104 kilograma, oko 62 kilograma odnosilo bi se na ruksak sa sustavom za održavanje života. On osigurava kisik, uklanja ugljikov dioksid, hladi astronauta, napaja elektroniku i održava tlak u odijelu.
Za samo odijelo pod tlakom, kacigu, rukavice i ostale dijelove ostalo bi oko 42 kilograma. To znači da bi konstruktori morali ukloniti oko 66 kilograma bez ugrožavanja zaštite i sigurnosnih sustava.
Jedna od mogućnosti jest manje modularna, čvršće povezana konstrukcija, sličnija odijelima iz programa Apollo. Takav bi pristup mogao smanjiti masu, ali bi ostavio manje prostora za zamjenjive dijelove i rezervne sustave.
Brojka od 104 kilograma nije gotov nacrt budućeg marsovskog odijela, nego projektna granica koju tek treba potvrditi ispitivanjima. No poruka analize je jasna: ako ljudi jednog dana budu istraživali Mars dalje od baze, svemirsko odijelo morat će biti znatno lakše nego danas.
