Regija Terra Sirenum na Marsu sadrži mineralne naslage slične onima u kiselim i izrazito slanim jezerima zapadne Australije. Budući da u takvim australskim jezerima unatoč surovim uvjetima žive mikroorganizmi, autori novog rada smatraju da bi marsovski krateri u toj regiji mogli biti posebno zanimljivi u potrazi za tragovima nekadašnjeg života.
Četrdeset australskih jezera pokazalo je koliko je podzemna voda važna
Kraton Yilgarn u zapadnoj Australiji prekriven je tisućama plitkih jezera koja se pune, isušuju i ponovno pune tijekom vlažnih i sušnih razdoblja. Voda u njima može biti vrlo kisela i izrazito slana, ali uvjeti nisu jednaki u svakom jezeru.
Tim predvođen Taylor A. Plattner proučio je 40 jezera tijekom oba dijela godine. Analiza je pokazala da sastav njihovih dna ne određuje samo isparavanje. Veliku ulogu imaju podzemne vode, stijene kroz koje prolaze i način na koji jezero prima ili gubi vodu.
U nekim se jezerima uglavnom talože soli. U drugima nastaju složenije mješavine minerala, uključujući gline bogate aluminijem i željezove okside. Upravo takva raznolikost minerala privukla je pozornost istraživača koji proučavaju Mars.
Marsovski krateri možda nisu nastali samo djelovanjem magme
U radu objavljenom u časopisu Earth and Space Science autori uspoređuju australske naslage s mineralima pronađenima u kraterima regije Terra Sirenum. Ondje su iz orbite uočene soli, kiseli minerali, gline i željezovi oksidi, odnosno kombinacija koja može nastati dugotrajnim dodirom vode i stijena.
To ne znači da su australska jezera kopija drevnog Marsa. Ona su zemaljski primjer procesa koji bi mogli objasniti dio marsovskih naslaga. Ako je usporedba točna, Terra Sirenum nije oblikovala samo magmatska aktivnost, kako se za neke naslage ranije pretpostavljalo, nego i podzemna voda, povremena jezera, isparavanje i ponovno isušivanje.
Mars je već pokazao da je njegova vodena prošlost bila složenija nego što se nekoć mislilo. Prethodno sam pisao o dokazima da je tekuća voda na površini Marsa možda postojala dulje nego što se pretpostavljalo.
Ekstremno slano ne znači nužno beživotno
Najvažniji dio usporedbe nije sama prisutnost soli, nego život koji se u australskim jezerima uspio održati. U vrlo slanoj i kiseloj vodi istraživači su pronašli raznolike zajednice mikroorganizama.
To nije dokaz da je život postojao u Terra Sirenumu. Pokazuje samo da okoliš obilježen solima, kiselošću i čestim presušivanjem ne mora automatski biti potpuno nenastanjiv. Ako je Mars nekoć imao slične sustave, njihovi sedimenti mogli su sačuvati kemijske ili mineralne tragove nekadašnjih mikroorganizama.
Takvi tragovi nisu isto što i dokaz života. Perseverance je u krateru Jezero pronašao mogući biopotpis, ali i ondje znanstvenici još razlikuju moguće biološko podrijetlo od geoloških procesa koji mogu stvoriti slične kemijske signale.
Terra Sirenum zasad je znanstveno obećanje
Usporedba s australskim jezerima nudi drukčije geološko objašnjenje za dio mineralnih naslaga u Terra Sirenumu. Kombinacija soli, glina i željezovih oksida ne mora nužno upućivati na magmatsku aktivnost. Dio tih minerala mogao je nastati u plitkim jezerima koja su se punila podzemnom vodom, a zatim presušivala i ostavljala sloj po sloj novih naslaga.
Time Terra Sirenum postaje važniji za razumijevanje marsovske vodene prošlosti. Umjesto slike jednolično vulkanskog krajolika, rad predlaže područje u kojem su se lokalno izmjenjivali podzemna voda, kratkotrajna jezera, isparavanje i taloženje minerala. Upravo ti slojevi danas su jedan od rijetkih zapisa iz razdoblja kada je Mars bio znatno vlažniji nego danas.
