Prema središtu prašnjave galaktike W2246-0526 razlike u brzini plina naglo rastu. Astronomi su te razlike izmjerili mrežom radioteleskopa ALMA i procijenili da središnja crna rupa ima oko 6,5 milijardi Sunčevih masa. Galaktiku vidimo kakva je bila kad je svemir bio star približno 1,3 milijarde godina.
Opservatorij ALMA predstavio je rezultat 20. studenoga, nakon objave recenziranog rada u časopisu Science Advances. Prva verzija rada bila je dostupna od travnja 2025. na arXivu. W2246-0526 je galaktika s kvazarom, sjajnom aktivnom jezgrom koju napaja tvar što pada prema crnoj rupi. Debeo sloj prašine zaklanja pogled na jezgru u vidljivoj svjetlosti, dok ALMA može pratiti zračenje plina na mnogo većim valnim duljinama.
Kako gibanje plina otkriva masu?
Tim je promatrao dvije spektralne linije. Jedna potječe od jednostruko ioniziranog ugljika, odnosno atoma ugljika kojem nedostaje jedan elektron. Druga nastaje zračenjem molekula ugljikova monoksida. Pomaci tih linija otkrivaju gibanje plina prema promatraču ili od njega, a njihova širina pokazuje koliko se brzine razlikuju unutar promatranog dijela galaktike.
Najoštrija ALMA-ina opažanja na toj udaljenosti razlučuju područja široka oko 700 svjetlosnih godina. Blizu središta i gravitacija i istjecanje plina iz kvazara mogu povećati raspon brzina. Tim je u analizi gibanja plina u W2246-0526 uzeo u obzir plin koji struji prema van. Raspon brzina i dalje je naglo rastao prema jezgri, kako se i očekuje u blizini masivne crne rupe.
Područje u kojem gravitacija crne rupe nadjačava utjecaj okolnih zvijezda i druge tvari astronomi zovu sferom gravitacijskog utjecaja. Dalje od jezgre gibanje plina sve više odražava masu galaktike oko crne rupe. Kad teleskop može izdvojiti to područje, brzine plina daju izravniju procjenu mase u središtu. Ta su područja i dalje daleko izvan obzora događaja, granice iza koje ni svjetlost više ne može pobjeći.
Zašto je prašina ovaj put mogla pomoći?
U izrazito sjajnoj aktivnoj jezgri rendgensko zračenje može ioniziranom ugljiku oduzeti još jedan elektron. Tada plin slabije odašilje spektralnu liniju koju ALMA traži. Autori predlažu da gusta prašina u W2246-0526 štiti dio plina od zračenja kvazara, pa je trag ugljika ostao vidljiv bliže jezgri. To je moguće objašnjenje rezultata, koje tek treba provjeriti na drugim objektima.
Prašina na različite načine utječe na ono što teleskopi vide. U drugom objektu, kvazaru J1440, astronomi su proučavali kako prašina zaklanja zračenje aktivne jezgre. U slučaju W2246-0526 zanimalo ih je kako se plin giba u blizini crne rupe. Mase udaljenih crnih rupa inače se često procjenjuju iz sjaja jezgre i širine spektralnih linija, uz odnose kalibrirane na bližim galaktikama. Više mjerenja poput ovog omogućilo bi provjeru vrijede li isti odnosi i za kvazare iz prve dvije milijarde godina svemira.