Astronomija

Zašto neke galaksije imaju izraženiju jednu stranu?

Usporedba stotina galaksija pokazuje da je razlika između strana diska u prosjeku izraženija u galaksijama s manjom masom zvijezda i sporijom vrtnjom plina.

Spiralna galaksija NGC 2276 s plavim područjima nastanka zvijezda i nepravilnim rubom diska

Galaktički disk može izgledati kao uredna spirala, a da je jedna njegova strana svejedno svjetlija od druge. Astronomi za takve razlike često traže objašnjenje izvan galaksije: susjed je mogao gravitacijom povući jedan dio diska ili je plin mogao dotjecati neravnomjerno. Nova usporedba stotina galaksija upućuje na još jedan važan čimbenik. Asimetrija je u prosjeku slabija ondje gdje galaksija ima veću ukupnu masu zvijezda ili gdje plin brže kruži.

Abbos Omonov i suradnici krenuli su od kataloga koji je spojio 683 zapisa iz 37 istraživanja. Neke su galaksije bile uvrštene više puta. Nakon što su za ponovljene unose zadržali najnovije mjerenje, ostalo je 606 različitih galaksija. Izravnu mjeru razlike između dviju strana diska imali su za 442. Rad je 10. studenoga objavljen na arXivu kao preprint, odnosno rukopis za koji zasad nema potvrde da je prošao stručnu recenziju.

Što otkrije krug nacrtan oko središta?

Zamislimo da na snimci označimo središte galaksije pa oko njega nacrtamo krug. Kako se krećemo po krugu, nailazimo na svjetlije i tamnije dijelove. Kad se najveća razlika vidi između jedne strane kruga i njoj suprotne strane, u mjerenju se izdvaja obrazac koji astronomi označavaju kao A1. Veća vrijednost znači izraženiju neravnotežu unutar promatranog dijela diska. Ne mora značiti da je isti nesrazmjer prisutan na svim udaljenostima od središta ili da je cijela galaksija pomaknuta.

Središnja prečka ili dva spiralna kraka mogu dati drukčiji trag. Od jednog svjetlijeg područja do drugog tada prijeđemo otprilike pola kruga. Takav obrazac astronomi opisuju mjerom A2. U 302 galaksije za koje su dostupne obje mjere one su u prosjeku rasle zajedno. To ne znači da prečka uzrokuje jednostranu asimetriju. Mjerenja opisuju dva oblika raspodjele, a analiza nije pratila kako je jedan nastao iz drugoga.

Jednostrana asimetrija bila je izraženija u nepravilnim galaksijama i onima s manje jasno oblikovanim spiralnim krakovima. U poduzorku od 246 galaksija s neovisnim procjenama zvjezdane mase pokazala se i veza s masom: ukupno masivniji zvjezdani diskovi u prosjeku su imali slabije izraženu razliku među stranama. To je trend u uzorku, a ne pravilo prema kojem bi se iz oblika pojedine galaksije mogla zaključiti njezina masa.

Gdje se slažu snimke i računalni model?

Autori su uz opažanja analizirali i diskove iz kozmološke simulacije TNG50. U simulaciji su mogli izravno analizirati kako je zvjezdana masa raspoređena po površini diska. U opažanjima su se oslanjali na ranija mjerenja iz snimki, na kojima izgled diska ovisi i o valnim duljinama na kojima je snimljen. To nisu dvije inačice istog mjerenja. Zanimljivo je da se u obama pristupima pojavio isti smjer promjene: kako masa zvijezda raste, jednostrana asimetrija slabi.

Računalni diskovi ipak su u prosjeku bili simetričniji. U usporednom rasponu masa medijan izmjerene asimetrije bio je približno 1,4 puta veći u katalogu nego u simulaciji. Dio razlike mogao bi dolaziti iz načina odabira galaksija. Neka istraživanja ciljano su promatrala one za koje se već znalo da su asimetrične. Ni mjerenja nisu uvijek obuhvaćala iste dijelove diska. Ako je neravnoteža jača prema rubu, dvije analize koje pregledaju različite pojaseve mogu dati različite vrijednosti za istu galaksiju.

Susjedna galaksija i dalje može ostaviti trag

Na Hubbleovoj snimci galaksije NGC 2276 vidi se kako vanjski utjecaji mogu izmijeniti disk. Na jednom njegovu rubu sažimanje plina prati pojačano stvaranje zvijezda, dok na drugoj strani gravitacija susjedne galaksije NGC 2300 izobličuje spiralne krakove. Snimka je primjer koji pomaže pročitati asimetričan disk, a ne dokaz o uzroku asimetrije u katalogu.

Omonov i suradnici nude dva moguća tumačenja trenda koji su izmjerili: disk s manjom masom možda je lakše izbaciti iz ravnoteže ili takav disk dulje zadržava trag prijašnjeg poremećaja. Statistika ne može razlučiti te dvije mogućnosti. Za to bi trebalo usporediti diskove promatrane na isti način i uzeti u obzir njihovo susjedstvo. Autori smatraju da vanjska gravitacijska povlačenja sama ne objašnjavaju obrazac u cijelom uzorku. Njihovi podaci ne govore što je izazvalo neravnotežu u svakoj pojedinoj galaksiji.

Izvori


Ivan Petričević

O autoru

Ivan Petričević autor je te osnivač i urednik portala Kozmos.hr i Curiosmos.com. Piše o znanosti, svemiru, arheologiji, tehnologiji i povijesti, a tekstove objavljuje i u Večernjem listu. Njegov je cilj približiti znanstvena otkrića široj publici.

Izvori i znanstvena publikacija

arXiv

Izvor
arXiv
Teme
  • Galaksije
  • Hubble
  • simulacije
  • spiralne galaksije

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.