Matematičar Levent Alpöge iz Anthropica objavio je dokaz Riemannove hipoteze, jednog od najpoznatijih problema u matematici. Do rješenja je došao uz pomoć modela umjetne inteligencije Claude. Dan nakon objave, stručnjaci okupljeni oko sustava Lean i matematičke biblioteke Mathlib potvrdili su da je formalni dokaz ispravan i da se odnosi upravo na hipotezu koju je Bernhard Riemann postavio 1859. godine.
Alpöge je 20. studenoga objavio kratku bilješku o tome kako je nastao dokaz i datoteke potrebne za računalnu provjeru. Opisuje kako je pokušavao povezati dvije matematičke ideje koje su funkcionirale u jednostavnijem slučaju. Claude mu je, navodi, pomogao razraditi argument i osobito je pridonio pri kraju rada. Alpöge je najavio da će pokušati pojednostavniti argument i objasniti ga u obliku prikladnijem za čitanje.
Što Riemannova hipoteza govori o prostim brojevima?
Prosti brojevi, poput 2, 3, 5, 7 i 11, imaju točno dva pozitivna djelitelja, broj 1 i sam broj. Lako ih je nabrojiti dok su mali. Mnogo je teže opisati kako su raspoređeni među svim prirodnim brojevima. Njihovu učestalost možemo približno procijeniti. Riemanna je zanimalo koliko stvarni broj prostih brojeva do zadane granice može odstupati od te procjene.
Odgovor je potražio u funkciji koja danas nosi njegovo ime. Riemannova zeta-funkcija povezana je s prostim brojevima, a njezine nultočke, vrijednosti pri kojima funkcija iznosi nula, govore koliko broj prostih brojeva može odstupati od očekivanog. Riemannova hipoteza tvrdi da sve netrivijalne nultočke leže na istoj okomitoj crti u ravnini kompleksnih brojeva. Na toj crti realni dio svake nultočke iznosi točno jednu polovinu.
Za opovrgavanje hipoteze bila bi dovoljna jedna takva nultočka izvan crte. Provjera pojedinačnih nultočaka može se provesti računalom, a dokaz mora obuhvatiti beskonačno mnogo slučajeva.
Kako je provjeren dokaz zapisan u Leanu?
Alpöge je argument objavio u Leanu, jeziku i sustavu u kojem se matematičke tvrdnje i dokazi zapisuju prema preciznim pravilima. Program provjerava slijedi li svaki korak iz prethodno utvrđenih činjenica. U objavljenoj biblioteci nalazi se oko 17 milijuna redaka koda, što obuhvaća i pomoćne tvrdnje potrebne za dokaz.
Stručnjaci su izdvojili standardni zapis Riemannove hipoteze iz biblioteke Mathlib i usporedili ga s tvrdnjom koju dokazuje Alpögeov kod. U neovisnoj provjeri koju je objavio Andrew Sutherland s MIT-ja više je programa potvrdilo da argument slijedi iz uobičajenih aksioma sustava. Ta je provjera obuhvatila i proširenje za Dirichletove L-funkcije, koje služe proučavanju prostih brojeva u aritmetičkim nizovima.
Riemannova hipoteza jedan je od milenijskih problema za čije je rješenje Institut Clay predvidio nagradu od milijun dolara. Prema pravilima instituta, rješenje mora biti općeprihvaćeno među matematičarima, a od objave u publikaciji koja ispunjava kriterije instituta moraju proći najmanje dvije godine. Alpöge sada namjerava napisati verziju dokaza iz koje će matematičari lakše vidjeti kako je došao do rezultata.