Nakon osam godina leta misija BepiColombo došla je do manevra o kojem ovisi hoće li njezini orbiteri ostati uz Merkur. Europska svemirska agencija (ESA) predvidjela je 21. studenoga za ulazak u orbitu. Europski MPO i japanski Mio trebali bi pritom ostati spojeni. U posljednjim dostupnim objavama ESA-e i japanske svemirske agencije JAXA još nema službene potvrde da su ušli u orbitu.
Što je planirano kod Merkurova južnog pola?
BepiColombo već je šest puta proletio pokraj Merkura. Pri svakom se preletu putanja oko Sunca promijenila pod utjecajem Merkurove gravitacije, a letjelica se nakon susreta ponovno udaljila. Za ulazak u orbitu cilj je dovoljno smanjiti brzinu u odnosu na planet da njegova gravitacija zadrži letjelicu.
ESA je za kočenje predvidjela četiri potisnika europskog orbitera. Prema planu, MPO nosi japanski Mio dok prilazi s noćne strane planeta, u blizini južnog pola. Početna bi orbita bila izdužena i prolazila blizu obaju polova. U najbližoj točki letjelice bi se našle oko 590 kilometara iznad površine, a u najudaljenijoj oko 11.640 kilometara.
Kočenje obavlja europski orbiter jer se transportni modul odvojio 3. rujna. Taj je modul tijekom većeg dijela puta davao pogon i električnu energiju. Misija je krenula iz Francuske Gvajane u listopadu 2018. i ukupno devet puta proletjela pokraj planeta. Jednom je prošla pokraj Zemlje, dvaput pokraj Venere i šest puta pokraj Merkura. Postupna promjena putanje smanjila je količinu goriva potrebnu za završni prilazak.
MPO je 24. rujna prvi put iskušao potisnike u novoj konfiguraciji. Promjena brzine od 11,4 metra u sekundi poslužila je za korekciju prilazne putanje. Manevar predviđen za 21. studenoga ima drukčiji cilj. Brzina i smjer letjelice nakon kočenja moraju odgovarati zatvorenoj putanji oko planeta. Za potvrdu je potrebno utvrditi ostvarenu putanju.
Što slijedi nakon ulaska u orbitu?
MPO i Mio trebali bi u početnoj orbiti provesti nekoliko tjedana kao spojena cjelina. Prema rasporedu dolaska, Mio se treba odvojiti 9. ili 10. prosinca i nastaviti let u vlastitoj izduženoj polarnoj orbiti. Nekoliko dana kasnije MPO bi trebao odbaciti štit koji je tijekom puta zaklanjao japanski orbiter od Sunca. Potom bi nizom paljenja potisnika postupno prešao u nižu orbitu, koju prema ESA-inu planu treba dosegnuti u ožujku 2027.
Početak redovitih znanstvenih opažanja predviđen je za travanj 2027. MPO će iz orbite bliže površini kartirati Merkur i proučavati sastav njegova tla te unutrašnjost. Japanski Mio pratit će magnetosferu, područje u kojem Merkurovo magnetsko polje utječe na gibanje nabijenih čestica. Jedan od njegovih zadataka bit će mjeriti kako na to područje djeluje Sunčev vjetar.
NASA-in MESSENGER kružio je oko Merkura od 2011. i mjerio magnetsko polje duž svoje putanje. Pojave zabilježene jednom letjelicom mogu potjecati od promjene koja se s vremenom proširila planetovom okolinom ili od prolaska kroz područje s drukčijim magnetskim uvjetima. BepiColombo bi nakon razdvajanja bio prva misija s dva orbitera istodobno oko Merkura. Ako Mio zabilježi naglu promjenu Sunčeva vjetra, tim će moći pogledati što je u istom trenutku izmjerio MPO, bliže planetu.