S obzirom na tako velik broj galaksija, zvijezda i egzoplaneta, gdje su svi ti izvanzemaljci i zašto dosad nismo čuli ni “a” od njih? Isto pitanje postavljao je i Enrico Fermi u onome što se danas, upravo po njemu, naziva Fermijev paradoks.
Koliko ćemo još dugo morati preživjeti da bi stupili u kontakt s nekom od izvanzemaljskih civilizacija?
U novom radu, objavljenom u The Astrophysical Journal pod naslovom “Broj mogućih CETI-a [komunikacijskih izvanzemaljskih inteligentnih civilizacija] u našoj galaksiji i komunikacijska vjerojatnost među tim CETI-ima”, istraživači Wenjie Song i He Gao s Odsjeka za astronomiju na Pekinškom sveučilištu, otišli su korak dalje od Fermija, postavljujući pitanje “koliko ćemo još dugo mora preživjeti ako želimo stupiti u kontakt s nekom od mogućih izvanzemaljskih civilizacija?” Odgovor do kojeg su došli je otprlike 400.000 godina.
Riječ je o prilično dugom razdoblju za ljudsku vrstu koja postoji tek nekoliko stotina tisuća godina. Pritom nam je bilo potrebno otprilike 190.000 godina da uopće dođemo do razvojne faze lovaca i sakupljača, a industrijsku revoluciju doživjeli smo prije samo dvjestotinjak godina. Ako planiramo stupiti u kontakt s izvanzemaljcima, izgleda da ćemo morati izdržati još minimalno 4 stotina tisućljeća.
“Kao jedina napredna inteligentna civilizacija na Zemlji, jedno od najzagonetnijih pitanja za ljude jest ‘je li naše postojanje jedinstveno?’ “, navode autori. “U posljednjih nekoliko desetljeća bilo je mnogo studija o izvanzemaljskim civilizacijama.” Izvanzemaljske civilizacije vjerojatno postoje, iako je teško pričati o nečemu za što nismo definitivno sigurni je li postoji. Zbunjujuće je i to što imamo samo jednu sigurnu referentnu točku – nas same.
Koliko CETI-ja postoji u Mliječnoj stazi?
Istraživači su se stoga pozabavili ovim pitanjem u obliku misaonog eksperimenta, uz uporabu rigoroznih znanstvenih smjernica. “Oduvijek smo željeli znati odgovore na sljedeća pitanja. Prvo, koliko CETI-ija postoji u Mliječnoj stazi? Riječ je o izazovnom pitanju. Možemo učiti samo iz jedne poznate točke podataka (sebe samih)…”, navode autori. “Većina studija o ovom problemu temelji se na Drakeovoj jednadžbi. Očigledna poteškoća kod ove metode jest u tome što je neizvjesno i nepredvidivo kvantificirati vjerojatnost da se život može pojaviti na prikladnom planetu i na kraju razviti u naprednu komunikacijsku civilizaciju.”
Rad kineskih istraživača također opisuje neke od prethodnih znanstvenih nastojanja da se razumije mogućnost postojanja drugih civilizacija u Mliječnoj stazi. Pozivaju se na studiju iz 2020. u kojoj se procjenjuje da u Mliječnoj stazi postoji 36 CETI-a. Taj je broj proizašao iz kalkulacija koje su uključivale povijest formiranja galaktičkih zvijezda, distribuciju metala i vjerojatnost da će zvijezde posjedovati planete slične Zemlji u zonama pogodnim za naseljavanje. U toj studiji stoji da će “predmet CETI-ja ostati u domeni hipoteza sve dok se ne izvrši bilo kakva pozitivna detekcija…” Međutim, ističe se da znanstvenici još uvijek mogu proizvesti vrijedne modele temeljene na logičkim pretpostavkama koji bi mogli proizvesti uvjerljive procjene stope pojavljivanja takvih civilizacija.”
Optimistični i pesimistični scenariji
Novi rad pozabavio se ovim razmišljanjem i odveo ga korak dalje pomoću dva dosad nedovoljno shvaćena parametra. Prvi se odnosi na to koliko je zemaljskih planeta pogodno za stanovanje i koliko često život na tim planetima evoluira u CETI. Drugi se odnosi na to u kojoj bi se fazi evolucije zvijezde domaćina rodio CETI. Istraživači su svakom od ovih parametara dali varijablu u svojim izračunima. Vjerojatnost da se život pojavi i razvije u CETI je (fc), a potrebna faza evolucije zvijezde domaćina je (F).
Song i Gao potom su izveli niz Monte Carlo simulacija koristeći različite vrijednosti za ove varijable. Simulacije su polučile dvije vrste scenarija: optimistične i pesimistične. U optimističnom scenariju korištene su vrijednosti F = 25% i fc = 0,1%. Dakle, zvijezda mora proći najmanje 25% svog životnog vijeka prije nego što se CETI može pojaviti. Pritom za svaki zemaljski planet postoji tek 0,1% šanse da se pojavi CETI. Optimistične varijable tako daju više od 42.000 CETI-a, što naizgled zvuči kao mnog, ali zapravo i nije kada se prostorno raširi po galaksiji u različitim vremenskim periodima. U takvim scenarijima, morali bismo preživjeti tek neznatnih 2000 godina da bismo postigli dvosmjernu komunikaciju s nama.
Nasuprot tome, u pesimističnim scenarijima, imajući na umu varijable F = 75% i fc = 0,001% (zvijezda može posjedovati CETI u mnogo starijoj fazi, a vjerojatnost njegove pojave pada na minimum), dobivamo tek 111 potencijalnih CETI-ja u Mliječnoj stazi. Tim gore, morali bismo preživjeti još vrtoglavih 400.000 godina kako bismo ostvarili dvosmjernu komunikaciju s njima.
Problem Velikog filtera
Ovdje u igru također dolazi Veliki filter koji uzima u obzir sve faktore koji sprječavaju materiju da postane život i potom napreduje u naprednu civilizaciju. “Životni vijek civilizacija vrlo je vjerojatno samoograničavajući zbog mnogih potencijalnih poremećaja kao što su populacijskih problemi, nuklearno uništenje, iznenadne klimatske promjene, udari kometa, ekološke promjene, itd. Ako je argument Sudnjeg dana točan, u pesimističnim scenarijima ljudi možda uopće neće primiti signale od drugih CETI-ja prije nego što izumru.”
Da bismo saznali postoje li druge civilizacije, prvo ih moramo pronaći ‘žive’, a zatim uspostaviti komunikaciju s njima. Nažalost, postoji mogućnost da je pojedini CETI već otkrio ljudsku civilizaciju prije nego što ga je pobrisao Veliki filter, no mi za to nikad nećemo saznati. Također, moguće je da ćemo u budućnosti i mi otkriti CETI, ali naši ‘potomci’ bit će neprepoznatljivi u usporedbi s modernim ljudima.
Kardaševa skala – Rangiranje izvanzemaljskih civilizacija prema stupnju razvoja
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
