Astronomi su u blizini središta Mliječne staze pronašli molekularni oblak s više od 120 različitih molekula. Njegov se kemijski sastav gotovo podudara s oblakom G+0.693, dosad najbogatijim poznatim izvorom međuzvjezdanih molekula.
Novi oblak, označen kao G+0.633-0.0604, udaljen je približno 32 svjetlosne godine od svojeg kemijskog dvojnika. U njemu su pronađeni i spojevi povezani s kemijom iz koje na Zemlji nastaju stanične membrane, proteini i genetski materijal.
Molekule se otkrivaju preko radio-signala
Molekule u svemiru ne gledamo izravno kao kuglice plina. Svaka vrsta može emitirati ili upijati radiozračenje na karakterističnim frekvencijama. Radioastronomi iz tih spektralnih crta zaključuju koji se spojevi nalaze u oblaku, koliko ih ima i kako se plin giba.
Istraživači predvođeni Davidom San Andrésom iz Centra za astrobiologiju u Španjolskoj proučili su područje G+0.633 u kompleksu Sgr B2. U spektrima su pronašli više od 120 molekularnih vrsta koje sadrže svih šest elemenata važnih za biokemiju: ugljik, vodik, kisik, dušik, fosfor i sumpor.
Takav popis sam po sebi ne znači da u oblaku postoji život. Riječ je o kemijskim sastojcima i reakcijama koje mogu prethoditi biologiji, a ne o dokazima organizama ili gotovih stanica.
Tri spoja posebno su privukla pažnju
Među pronađenim molekulama nalazi se etanolamin, spoj važan za izgradnju membrana živih stanica. U međuzvjezdanom prostoru dosad je bio potvrđen samo jednom, pa je G+0.633 tek drugo mjesto na kojem je opažen.
Istraživači su pronašli i sp-glikolamid, strukturnog rođaka glicina, najjednostavnije aminokiseline koja sudjeluje u izgradnji proteina. Osim toga, u oblaku su identificirane sve tri moguće varijante cijanometanimina, molekule koje mogu sudjelovati u kemijskim putovima prema adeninu, jednoj od baza u DNK i RNK.
Sličan skup rijetkih molekula već je poznat iz oblaka G+0.693. Novi rezultati upućuju na to da njegova bogata kemija možda nije slučajna iznimka. Ako se isti spojevi pojavljuju u različitim oblacima, moguće je da nastaju kada se plin nađe u odgovarajućoj kombinaciji temperature, gustoće i udarnih valova.
Zašto su oblaci kemijski bogati
G+0.633 i G+0.693 ne stvaraju aktivno velik broj novih zvijezda, ali nisu kemijski mirni. Oboje se nalaze u gustom i dinamičnom području oko središta galaksije, gdje sudari plinskih oblaka stvaraju slabe udarne valove.
Ti valovi mogu skinuti ledene ovojnice s površine čestica prašine. Molekule koje su milijunima godina bile zamrznute u ledu tada dospijevaju u plin, gdje ih radio-teleskopi mogu lakše detektirati. G+0.633 ima i uži spektar brzina od svojeg poznatijeg susjeda, što olakšava razdvajanje pojedinačnih kemijskih signala.
Ranija opažanja pokazala su da se u središtu naše galaksije kriju molekule i ledovi važni za razumijevanje nastanka planeta. Novi oblak sada omogućuje usporedbu dvaju gotovo jednako bogatih kemijskih laboratorija.
Kemija prije planeta
G+0.633 nije planetarna kolijevka u kojoj su već nastali svjetovi. Riječ je o oblaku plina i prašine koji bi se, ako se uvjeti promijene, možda jednoga dana mogao urušiti u nove zvijezde i planetarne sustave. Molekule pronađene u njemu mogu se ugraditi u led, prašinu i komete koje će nastati mnogo kasnije.
Sljedeća opažanja trebala bi pokazati jesu li slični oblaci česti u središtu galaksije ili je G+0.633 ipak rijedak. Usporedba njihovih temperatura, gustoća i brzina pomoći će istraživačima da razdvoje kemiju koju pokreću udari od one koja nastaje sporije na površini prašine.
Autori G+0.633 nazivaju prvim potvrđenim astro-kemijskim blizancem oblaka G+0.693, ali ne tvrde da je u njemu pronađen život.
