Zašto lišće u jesen mijenja boju? Kad se dani skrate i temperature počnu padati, lišće iz zelene prelazi u žutu, narančastu i crvenu boju. Promjena nije samo posljedica hladnoće. Drvo reagira na promjenu duljine dana tako da usporava pripremu hrane i počinje povlačiti korisne tvari iz lista natrag u grane i korijenje.
Ključnu ulogu ima klorofil, zeleni pigment koji apsorbira Sunčevu svjetlost i omogućuje fotosintezu. Dok ga u listu ima mnogo, njegova boja prekriva druge pigmente. Kada se klorofil počne razgrađivati, na površinu izlaze boje koje su ondje bile i ranije, ali ih tijekom ljeta nismo mogli vidjeti.
Zašto lišće najprije požuti?
Žute i narančaste tonove stvaraju karotenoidi. Ti pigmenti sudjeluju u prikupljanju svjetlosti i zaštiti fotosintetskog sustava, a u lišću su prisutni tijekom cijele vegetacijske sezone. Kako se klorofil razgrađuje, karotenoidi postaju vidljivi pa lišće ginka, breze ili topole može poprimiti zlatnu boju.
Drvo pritom ne odbacuje list nasumično. Na spoju peteljke i grančice stvara se svojevrsni zaštitni sloj stanica koji postupno prekida dovod vode i hranjivih tvari. Prije nego što list otpadne, biljka iz njega povlači dio dušika, fosfora i drugih tvari koje može iskoristiti idućeg proljeća.
Odakle dolaze crvene i ljubičaste nijanse?
Crvene, purpurne i ljubičaste tonove stvaraju antocijani. Za razliku od karotenoida, oni se u nekim vrstama stvaraju tek krajem sezone. Njihova količina ovisi o vrsti stabla, temperaturi, količini šećera u listu i uvjetima osvjetljenja.
Sunčani jesenski dani i hladne, ali ne i smrznute noći često pogoduju intenzivnijoj crvenoj boji. U takvim uvjetima list i dalje proizvodi nešto šećera, ali ga zbog slabijeg protoka kroz peteljku ne može brzo izvesti u ostatak biljke. Dio šećera ostaje u listu i potiče stvaranje antocijana. To objašnjenje nije jedino moguće: istraživači raspravljaju i o tome štite li crveni pigmenti list od viška svjetlosti ili nametnika.
Zašto ista šuma ne izgleda svake godine jednako?
Vrijeme snažno utječe na jesensku paletu. Duga topla jesen može odgoditi razgradnju klorofila, dok suša tijekom ljeta može ubrzati starenje lista i uzrokovati ranije opadanje. Oblačno vrijeme smanjuje količinu svjetlosti potrebnu za stvaranje šećera, pa crvene nijanse mogu biti slabije.
Boja ovisi i o položaju stabla. Listovi na sunčanoj strani krošnje često su jarkiji od onih u sjeni, a razlika između vrsta može biti velika. Javor, primjerice, može istodobno imati žute, narančaste i crvene listove, dok neke vrste uglavnom ostaju u žutim tonovima.
Zašto lišće na kraju otpada?
Odbacivanje lista štiti drvo od gubitka vode i oštećenja tijekom zime. List više ne bi mogao učinkovito obavljati fotosintezu kada su dani kratki, a tlo hladno. Njegova površina i dalje isparava vodu, pa bi zadržavanje velikog broja listova bilo skupo za biljku.
Promjena boje lišća kombinacija je kemije, dnevne svjetlosti i pripreme za nepovoljniji dio godine. Crvena krošnja ne znači da se u listu događa jedan jedini proces, nego da se mijenja odnos nekoliko pigmenata dok drvo reciklira hranjive tvari. Upravo zbog te kombinacije svaka vrsta i svaka sezona stvaraju drukčiju sliku.
Promjena se ne odvija istom brzinom u svim dijelovima krošnje. Voda, hranjive tvari i svjetlost dopiru do pojedinih listova u različitim količinama, pa se boje mogu pojaviti u razmacima od nekoliko dana. I gradsko zagađenje, vjetar i rani mraz mogu promijeniti trenutak opadanja, ali ne stvaraju sami od sebe jesenske pigmente. Osnovni signal i dalje je promjena odnosa između dnevne svjetlosti, temperature i fiziologije stabla.
Na boju utječe i genetska oprema svake vrste. Promjene u boji i gustoći krošnji mogu se pratiti i iz svemira: sateliti ponekad uočavaju slabljenje fotosinteze prije nego što oštećenja postanu vidljiva na tlu. Takav pristup opisan je i u tekstu o satelitskom praćenju propadanja šuma. Stabla koja žive u istoj šumi mogu različito reagirati na isti niz dana i noći. Zato jesenska boja nije samo kalendar koji se ponavlja, nego rezultat odnosa između naslijeđenih svojstava, lokalnih uvjeta i vremena tijekom cijele godine. Kada list na kraju otpadne, u tlu ostaje organski materijal koji mikroorganizmi razgrađuju i vraćaju hranjive tvari u kruženje.
