Voyager 1 ponovno se javio Zemlji nakon 48 sati bez primljenog signala. Veza je uspostavljena 20. listopada, prije nego što je NASA-in tim poslao naredbe za otkrivanje problema, a uzrok prekida još nije poznat. Inženjeri su zasad utvrdili da je letjelica isključila jednu skupinu potisnika i automatski uključila pričuvnu.
U izvješću od 29. listopada NASA opisuje i drugi važan zahvat: rujansko prebacivanje triju uređaja na zamjenske koji troše manje struje. Ta bi ušteda trebala produljiti rad preostalih znanstvenih instrumenata.
Dva pokušaja bez odgovora
Mreža velikih antena Deep Space Network nije uspjela primiti signal tijekom dvaju planiranih termina za komunikaciju, 18. i 19. listopada. Sljedećeg dana signal se vratio. Komunikacija se od tada održava, no povratak veze sam po sebi ne objašnjava što se na letjelici dogodilo.
Automatsko uključivanje pričuvnih potisnika dio je zaštite od kvarova. Kad računala prepoznaju problem, mogu zaustaviti uobičajeni rad i prijeći u stabilno stanje kako bi tim na Zemlji dobio vrijeme za provjeru. To je osobito važno za letjelicu kojoj se ne može pomoći brzom razmjenom naredbi.
O ranijim teškoćama s Voyagerovom komunikacijom već smo pisali. Sadašnji prekid zaseban je događaj iz listopada 2026.; NASA još istražuje njegov uzrok.
Manja potrošnja, ali dovoljno topline
Električna energija za Voyager ne dolazi iz solarnih panela. Njegovi radioizotopni generatori pretvaraju toplinu radioaktivnog raspada u struju. Kako njihov izvor s vremenom slabi, raspoloživa snaga pada, a tim mora birati što će ostati uključeno.
Ušteda pritom nije samo pitanje gašenja uređaja. Oprema se mora održavati dovoljno toplom da bi mogla raditi, pa promjena potrošnje mijenja i raspodjelu topline. Rujanski zahvat zato je zahtijevao usklađeno prebacivanje sva tri uređaja. Prema NASA-i, bez te bi promjene još jedan znanstveni instrument trebalo ugasiti već u ljeto 2027.
Zašto je svaka nova godina rada važna
Voyager 1 lansiran je 1977. Nakon istraživanja vanjskih planeta njegova se zadaća promijenila: sada izravno mjeri uvjete izvan heliosfere, golemog područja kojim dominiraju Sunčev vjetar i Sunčevo magnetsko polje. Tu je granicu prešao 2012., dok je Voyager 2 to učinio 2018.
Kako objašnjava NASA-in pregled misije, te su dvije sonde jedine letjelice koje rade u međuzvjezdanom prostoru. Njihova mjerenja zato pružaju podatke iz područja do kojeg druge aktivne misije još nisu stigle.
Za nastavak tih opažanja nisu dovoljni ispravni senzori. Potrebni su i struja, odgovarajuća temperatura te veza kojom podaci mogu stići na Zemlju. Rujanska ušteda pomaže riješiti prvi dio tog problema. Nakon listopadskog povratka signala tim sada mora razjasniti što je prekinulo komunikaciju i što taj događaj govori o stanju letjelice.
