Tamni stup prašine na Hubbleovoj snimci zaklanja velik dio prizora iza sebe. Na novim Webbovim infracrvenim snimkama isto područje postaje prozirnije: pojavljuju se brojne zvijezde i tanke niti plina i prašine koje je u vidljivoj svjetlosti teško razaznati. Dva teleskopa tako pokazuju različita lica istog mjesta na kojem nastaju zvijezde.
Prizor je dio maglice Carina, golemog oblaka plina i prašine udaljenog približno 7500 svjetlosnih godina. ESA je nove snimke objavila 29. listopada, zajedno s usporedbom Hubbleova pogleda u vidljivoj svjetlosti i Webbovih opažanja u bliskom i srednjem infracrvenom području.
Mali dio maglice dobio je nadimak Cat’s Head jer podsjeća na mačku okrenutu leđima, s glavom zakrenutom udesno i jednim svijetlim „okom”. Iza neobičnog oblika nalazi se stvaran fizički proces: mlade masivne zvijezde zračenjem i vjetrovima mijenjaju oblak iz kojeg su nastale.
Hubble pokazuje gdje prašina zaustavlja svjetlost
Na Hubbleovoj snimci izduženi je stup taman i smeđ. Gusta prašina upija i raspršuje vidljivu svjetlost, pa dio zvijezda ostaje skriven. Uz desni rub proteže se svijetla, magličasta pruga, dok okolni plin prelazi iz plavih i zelenkastih u žute, narančaste i crvene tonove.
Hubbleovi filtri izdvajaju svjetlost koju emitiraju kisik, vodik i sumpor te zvjezdanu svjetlost raspršenu na prašini. Boje u obrađenoj snimci tako pomažu pratiti različite sastojke i uvjete unutar oblaka.
Posebno se ističe crvenkasto „oko”. Ono bi moglo označavati mladu zvijezdu još djelomično obavijenu prašinom. Svijetli rub stupa upućuje na djelovanje ultraljubičastog zračenja susjednih masivnih zvijezda, koje zagrijava i ionizira plin te potiče njegovo raspršivanje.
Webb prodire kroz dio prašine
Webbova kamera NIRCam promatra blisko infracrveno zračenje. Na toj snimci kroz dio prašine postaje vidljivo mnogo gušće zvjezdano polje, a površina stupa pokazuje složeniju građu. Lijevo od glavne strukture pojavljuju se tanke, razgranate niti materijala izložene snažnom zračenju.
Ni taj pogled ne uklanja svaku zapreku. Neke su zvijezde i dalje djelomično ili potpuno obavijene prašinom. Istodobno, u dijelovima prizora Webb razaznaje čak i slabe pozadinske galaksije, daleko iza naše Mliječne staze.
Razlika između dviju snimki ne znači da se oblak u međuvremenu otvorio ili da su se odjednom upalile sve skrivene zvijezde. Teleskopi bilježe različite valne duljine, koje kroz prašinu ne prolaze jednako. Njihova usporedba otkriva što je bilo zaklonjeno jednoj vrsti opažanja.
Topla prašina daje treći pogled
Webbov instrument MIRI promatra srednje infracrveno područje. Ondje u prvi plan dolaze emisija tople prašine i molekula koje sadržavaju ugljik. Male nakupine i tanke strukture lijevo od stupa postaju osobito izražene.
Desno se vidi svijetli izvor prikazan žutom bojom, vjerojatno vrlo mlada zvijezda skrivena u prašini. Preko njega na slici prelazi uska nit. NASA-in opis novih opažanja napominje da se samo iz slike ne može utvrditi jesu li taj izvor i nit fizički povezani.
Zvijezde postupno razaraju svoj oblak
Neobičan oblik stupa vjerojatno su oblikovali ultraljubičasto zračenje i vjetrovi masivnih zvijezda u Carini. Rjeđi se materijal lakše uklanja, dok gušći dijelovi dulje odolijevaju. Tako nastaju izdužene strukture koje su u astronomskim snimkama često najuočljiviji ostatak šireg oblaka.
Takvu povezanost mladih zvijezda i okolnog materijala pokazuju i Webbove snimke skupa Pismis 24. Za još gušća i hladnija područja astronomi koriste i dulje valne duljine, poput onih kojima je ALMA istražila mogući nastanak masivne zvijezde u „zmajevu jajetu”.
Oblik nalik mački neće ostati trajan. Dok zvijezde nastaju i mijenjaju okolinu, stup će gubiti materijal i raspršivati se. Usporedba njegovih svijetlih rubova, skrivenih izvora i prašnjavih niti omogućuje astronomima da proučavaju kako stvaranje zvijezda i razaranje njihova početnog oblaka teku istodobno.
