Nakon približno šest mjeseci izlaganja svemirskom okolišu istraživači su pregledali 61 umjetnu intraokularnu leću i na 19 uzoraka uočili promjene. Zabilježili su pukotine, hrapavost i žućenje površine. Leće su bile izložene izvan Međunarodne svemirske postaje (MSP), a ne u njezinoj kabini. Riječ je o lećama prije ugradnje, pa nalazi ne govore kako svemirski okoliš utječe na leće koje pacijenti već nose.
U sklopu projekta JAMES istraživači su na vanjsku stranu postaje poslali 135 intraokularnih leća bez zaštitne ambalaže. Nakon približno šest mjeseci u orbiti vraćene su na Zemlju. Ova analiza obuhvatila je 61 uzorak iz svemira i 20 od ukupno 45 kontrolnih uzoraka koji su ostali na Zemlji. Rezultate je na kongresu Europskog društva za kataraktu i refraktivnu kirurgiju (ESCRS) predstavio oftalmolog Morgan Micheletti.
Na dijelu uzoraka pojavile su se pukotine i žućenje
Istraživači su leće postavili na tri mjesta izvan postaje, gdje su bile izložene različitim razinama Sunčeva ultraljubičastog zračenja i atomskog kisika. Jedno je mjesto pružalo djelomičnu zaštitu od izravnog zračenja. Kontrolni uzorci ostali su na Zemlji, na sobnoj temperaturi i pri uobičajenom atmosferskom tlaku.
Na 42 od 61 uzorka iz svemira istraživači nisu uočili značajne promjene. Na preostalih 19 pojavile su se pukotine, hrapavost, žućenje ili druge nepravilnosti na površini. Na najizloženijem položaju pukotine i druga oštećenja zabilježeni su na osam od devet akrilnih leća. Deveta leća, izrađena od silikona, požutjela je.
Žućenje je zabilježeno na ukupno pet leća iz svemira. Propuštale su manje svjetlosti, osobito u području valnih duljina od 400 do 500 nanometara. Na svih šest leća kojima se optička svojstva mogu naknadno prilagoditi svjetlom istraživači su uočili i uzorak nalik mjehurićima. Uzrok te promjene još nije poznat.
Rezultati se odnose na leće prije ugradnje
Ispitivanje je bilo početno, a uzoraka je bilo malo i nisu bili ravnomjerno raspoređeni među vrstama leća. Kontrolne leće ostale su na Zemlji, pa istraživači ne mogu razlučiti učinke boravka izvan postaje od učinaka lansiranja, povratka i rukovanja tijekom leta. Nisu ispitivali ni kvalitetu slike, mehaničku čvrstoću ni kliničku učinkovitost leća.
Rezultati se odnose na leće prije ugradnje i ne govore o sigurnosti intraokularnih leća koje pacijenti već nose. Istraživači žele utvrditi mogu li ambalaža i zaštitni slojevi spriječiti oštećenja tijekom prijevoza i boravka u svemiru. Zaštita pritom mora biti djelotvorna i lagana jer svaka dodatna masa povećava trošak svemirske misije.
