U koritu Dunava kod Deinham u Austriji pronađeno je oko 500 željeznih poluga iz latenskog razdoblja. Riječ je o najvećem poznatom nalazu pretpovijesnih željeznih poluproizvoda u Europi. Poluge su prije više od 2200 godina vjerojatno bile dio brodskog tereta, a ukupna količina metala bila bi dovoljna za izradu stotina mačeva ili tisuća čavala.
Pronađene bez izvornog konteksta
Nalaz je otkriven 2019. tijekom vađenja šljunka. Radovi su pritom uništili dio izvornog sloja pa istraživači više ne mogu sa sigurnošću rekonstruirati kako je teret dospio na dno rijeke. Činjenica da su poluge pronađene na jednom mjestu i da su gotovo jednake izrade ipak snažno upućuje na zajednički teret, a ne na slučajno rasute predmete.
Ukupna masa procjenjuje se na približno jednu tonu. Od oko 500 komada, 193 su cijele poluge, dok su ostale sačuvane u fragmentima. Svaka je dugačka približno 28 centimetara i teži oko dva kilograma.
Sirovina za radionice
Poluge imaju karakteristična proširenja na oba kraja. Nisu bile gotova oružja, nego sirovina koju su kovači mogli ponovno zagrijati i oblikovati prema potrebi. Ujednačen oblik olakšavao je vaganje, slaganje i prijevoz metala.
Prema procjenama autora istraživanja, od pronađene količine moglo se izraditi približno 500 mačeva ili oko 8000 čavala. To ne znači da je metal bio namijenjen jednoj vojsci, ali dobro pokazuje razmjere proizvodnje i trgovine u srednjoj Europi tijekom trećeg i drugog stoljeća prije Krista.
Brod, trgovina ili obredno odlaganje?
Autori rada objavljenog u časopisu Antiquity smatraju da je najjednostavnije objašnjenje potonuće plovila koje je metal prevozilo Dunavom. Rijeka je u to vrijeme bila važan prometni pravac, a poluproizvodi su se mogli dopremati iz rudarskih i kovačkih središta do udaljenih radionica.
Istraživači ipak ne isključuju druge mogućnosti. U željeznodobnoj Europi poznata su i namjerna odlaganja metala u vodu, pa se bez izvornog sloja ne može potpuno odbaciti obredna uloga nalaza. Usporedba sa sličnim polugama iz naselja Manching u Bavarskoj zasad više govori u prilog trgovačkom teretu.
Što nalaz govori o željeznom dobu
Otkriće pokazuje da proizvodnja željeza u latenskom razdoblju nije bila ograničena na male lokalne radionice. Za topljenje rude, obradu metala i prijevoz tolikog tereta bila je potrebna dobro organizirana mreža ljudi i resursa. Dunav je pritom povezivao područja bogata rudom s tržištima na kojima se metal prerađivao u alate, oružje i građevinske dijelove.
Željezo se u starijim razdobljima koristilo i za prestižne predmete. Nalazi meteoritskog željeza u nakitu antičkih zajednica pokazuju koliko je taj materijal mogao imati simboličnu vrijednost, dok dunavski teret govori o njegovoj kasnijoj ulozi u proizvodnji i trgovini.
Sljedeći korak bit će analiza kemijskog sastava poluga i usporedba s rudama iz različitih europskih područja. Takvi bi podaci mogli pokazati odakle je metal potekao i pomoći u rekonstrukciji trgovačkog puta kojim je stigao do Dunava.
