Novo istraživanje otkriva kako se ispod jugozapadne Iberske ploče odvija rijedak geološki proces koji bi mogao objasniti nastanak nekih od najrazornijih potresa u europskoj povijesti.
Znanstvenici su posljednjih mjeseci zabilježili niz potresa koji tresu jugozapad Europe, a posebice područje uz obalu Portugala i Španjolske. Prema novim podacima, objavljenima u časopisu Nature Geoscience, uzrok leži u neobičnom geološkom procesu: dijelovi oceanskog dna ondje se doslovno odvajaju od Zemljine kore i tonu u dublje slojeve plašta.
Donedavno se vjerovalo da se takvo odvajanje događa isključivo na kontinentima. No nova istraživanja pokazuju da je prisutno i u oceanima, unutar litosfere – krutog sloja koji obuhvaća Zemljinu koru i gornji dio plašta – za koji se dugo smatralo da je previše čvrst i otporan za ovakav proces.
Kako nastaje subdukcija
Zemljina kora neprestano se reciklira kroz dva glavna mehanizma. Najpoznatiji je subdukcija, kada se oceanske ploče podvlače pod kontinente. Drugi je takozvana geološka (delaminacija?), kod koje se teški slojevi kontinentalne litosfere odvajaju i tonu duboko ispod planinskih lanaca.
Za razliku od kontinentalne litosfere, oceanska se do sada smatrala previše krutom da bi se mogla odvojiti. No, nova opažanja kod Iberskog poluotoka jasno ukazuju da je i oceanska litosfera podložna takozvanoj delaminaciji, što uvelike mijenja dosadašnje razumijevanje.
Dubinska anomalija
Koristeći seizmičku tomografiju, metodu koja analizira širenje potresnih valova kako bi otkrila građu duboko ispod Zemljine površine, znanstvenici su otkrili neobičnu anomaliju jugozapadno od Iberske obale. Sve upućuje na to da je riječ o drevnom bloku oceanske litosfere koji se odvojio od kore i sada polako tone u plašt.
Numeričke simulacije dodatno su potvrdile mehanizam: konvergencija tektonskih ploča u kombinaciji s oslabljenim slojem stijena, preobraženim procesom serpentinizacije (pretvorbom u mineral serpentin djelovanjem vode i metamorfnih procesa), omogućila je odvajanje i propadanje bloka.
Ključ za početak novih zona subdukcije
Ovakav mehanizam mogao bi riješiti staru zagonetku geologije, kako nastaju nove subdukcijske zone. Nakon početne delaminacije, stvara se povoljno okruženje u kojem jedna ploča može početi tonuti pod drugu. To ne samo da pokreće seizmičku aktivnost, već i dugoročno oblikuje površinu planeta.
Znanstvenici ističu da bi upravo ovakav proces mogao stajati iza nekih od najrazornijih europskih potresa. Najpoznatiji primjer je Veliki potres u Lisabonu 1755. godine, magnitude između 8,5 i 8,7, koji je razorio portugalsku prijestolnicu i promijenio tijek europske povijesti. Sličan mehanizam mogao je uzrokovati i snažan potres magnitude 7,9 kod rta San Vicente 1969. godine.
Nova slika oceanskog dna
Spomenuto otkriće pokazuje da i oceanska litosfera može prolaziti kroz delaminaciju, čime padaju dugogodišnje pretpostavke o njezinoj čvrstoći i postojanosti. Time se otvaraju nova saznanja o procesima koji pokreću tektoniku ploča i o silama što oblikuju zapadni rub Europe.
Znanstvenici ističu da se slični, oku skriveni procesi vrlo vjerojatno odvijaju i u drugim dijelovima svijeta s usporedivim geološkim uvjetima. Takva otkrića otvaraju sasvim novo istraživačko polje koje bi moglo rasvijetliti podrijetlo mnogih dosad nerazjašnjenih potresa diljem planete.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
