Seizmički valovi otkrili su dva područja duboko ispod jugoistočnog Irana koja istraživači tumače kao mjesta kidanja Arabijske tektonske ploče. Jedan njezin dio tone najmanje 450 kilometara u Zemljinu unutrašnjost, dok susjedni dio ne dopire dublje od približno 300 kilometara. Razlika pomaže objasniti kako se dotad povezana ploča počinje razdvajati.
Haiqiang Lan, Gaoshan Guo, Ling Chen i suradnici predstavili su rezultate u časopisu Nature Geoscience 4. studenoga. Proučavali su područje između Zagrosa na zapadu i Makrana na istoku, gdje se susreću dva različita tektonska procesa: sudar kontinentalnih dijelova ploča i podvlačenje oceanske litosfere.
Istraživači su usporedili kako se ponašaju susjedni dijelovi iste ploče: gušći oceanski dio nastavlja tonuti, dok se kontinentalni dio jače opire poniranju. Litosfera je kruti vanjski omotač Zemlje koji obuhvaća koru i najviši dio plašta. Tektonske ploče dijelovi su tog omotača.
Jedna ploča, dva različita gibanja
U zoni Makrana oceanski dio Arabijske ploče podvlači se pod Euroazijsku ploču. Zapadnije, u Zagrosu, sudarili su se kontinentalni dijelovi, a njihovim sabijanjem nastaje planinski pojas. Ta dva procesa ne završavaju na istoj dubini niti jednako djeluju na ploču koja tone.
Prema novoj rekonstrukciji, oceanska litosfera ispod Makrana ostaje povezana do dubine od najmanje 450 kilometara. Kontinentalni dio na zapadu nije se spustio dublje od 300 kilometara. Autori tu razliku povezuju s kidanjem i odvajanjem ploče koje napreduje prema istoku i jugu.
Potresni valovi kao pogled u dubinu
Seizmička tomografija iskorištava činjenicu da valovi kroz stijene različitih svojstava putuju različitim brzinama. Usporedbom vremena njihova dolaska može se izraditi trodimenzionalni model unutrašnjosti. Slika koja tako nastaje pokazuje područja bržeg i sporijeg prolaska valova, a istraživači ih zatim povezuju s mogućim strukturama i sastavom stijena.
U ovom radu takve su slike protumačene kao dokaz dvaju rascjepa. Jedan se nalazi na prijelazu između kontinentalnog i oceanskog dijela. Drugi je, prema autorima, počeo blizu spoja makranskog oceanskog jarka s granicom duž koje ploče klize jedna uz drugu. Njegovo širenje prema jugu povezuju s napredovanjem kontinentalne ploče prema sjeveru.
Između dvaju rascjepa još postoji veza
Razdvajanje ploče mijenja i putove kojima se materijal u Zemljinu plaštu može kretati. Autori predlažu da su otvori nastali kidanjem mogli omogućiti uzdizanje toplijeg materijala i utjecati na regionalnu magmatsku aktivnost.
Na površini je tektonika već oblikovala rtove i zaljeve obale Makrana. NASA-ina fotografija iz orbite prikazuje taj krajolik uz Omanski zaljev, dok novi rad istražuje strukture stotinama kilometara ispod njega.
Između dviju zona kidanja tomografija pokazuje neprekinuto područje kroz koje seizmički valovi prolaze velikom brzinom. Prema tumačenju istraživača, dio litosfere još bi mogao povezivati susjedne segmente. Takva preostala veza značila bi da ploča još nije potpuno razdvojena.
