Svemir je prema alternativnom modelu Rajendre P. Gupte star 26,7 milijardi godina, gotovo dvostruko više od danas prihvaćene procjene. Gupta i Nikolaos Samaras sada su pokazali da se u tom modelu mogu dobiti gotovo iste količine prvih lakih elemenata kao u standardnoj kozmologiji.
U radu objavljenom u časopisu Universe provjerili su može li njihov opis širenja svemira objasniti nukleosintezu, odnosno nastanak prvih atomskih jezgara. Uspjeh u toj provjeri ne znači da je svemiru izmjerena nova starost: danas prihvaćena procjena i dalje iznosi približno 13,8 milijardi godina.
Kozmos je ranije pisao o Guptinu modelu bez tamne tvari i tamne energije. U novoj analizi autori su provjerili može li taj opis svemira objasniti i sastav tvari nastale neposredno nakon Velikog praska.
Provjera iz prvih minuta svemira
Prema standardnom opisu, u vrlo ranom svemiru nastale su jezgre vodika, helija i male količine drugih lakih elemenata. Teži elementi uglavnom su nastajali poslije, u zvijezdama i drugim astrofizičkim procesima. Kako objašnjava NASA-in pregled razvoja svemira, sastav te prve tvari jedan je od tragova iz kojih se rekonstruira kozmička povijest.
U tom ranom razdoblju važno je koliko brzo teku nuklearne reakcije u odnosu na brzinu širenja i hlađenja. Ako se uvjeti promijene, promijenit će se i količine jezgara koje mogu nastati prije nego što reakcije prestanu biti učinkovite. I alternativni kozmološki model mora objasniti nastale količine elemenata.
Gupta i Samaras prilagodili su izračun nukleosinteze svojem modelu. Uz pretpostavku da se brzine reakcija i raspada mijenjaju u skladu s promjenom brzine širenja, dobili su gotovo jednake udjele lakih elemenata kao u standardnom izračunu. Takvo usklađivanje brzina nuklearnih procesa i širenja svemira pretpostavka je izračuna.
Zašto model daje drukčiju starost svemira?
Kratica CCC+TL spaja dvije zamisli: usklađenu promjenu određenih temeljnih fizikalnih konstanti i takozvanu umornu svjetlost. Potonji izraz označava pretpostavku da fotoni na dugom putu gube dio energije, čime se njihova svjetlost pomiče prema crvenom dijelu spektra.
U standardnoj kozmologiji kozmološki crveni pomak povezuje se sa širenjem prostora. U ovom se modelu dio pomaka pripisuje tom širenju, a dio gubitku energije svjetlosti. Time se mijenja veza između opaženog crvenog pomaka i vremena proteklog od Velikog praska. Brojka od 26,7 milijardi godina proizlazi iz takva modela, a nije novo izravno mjerenje starosti.
Sveučilište u Ottawi navodi da su autori tijekom 2025. i 2026. model uspoređivali i s drugim opažanjima. Među njima su brzine rotacije 175 galaksija, koje su uspjeli opisati bez uvođenja tamne tvari. Autori smatraju da bi promjenjive konstante mogle objasniti i učinke koji se danas pripisuju tamnoj energiji.
Manje litija, više deuterija
Sam izračun lakih elemenata pokazuje i ograničenja. Smanjenje gustoće obične tvari u jednoj varijanti ublažava problem prevelike predviđene količine litija-7, ali istodobno povećava količinu deuterija, težeg oblika vodika. Bolje slaganje za jedan element stoga ne znači automatski bolje slaganje za sve njih.
Preostaju i zahtjevne provjere drugih opažanja. Prema sveučilišnoj objavi, rad o tome kako crveni pomak utječe na opaženo trajanje supernova još prolazi recenziju, a analiza kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja još nije objavljena. Upravo će javno dostupni rezultati tih provjera pokazati može li isti model istodobno objasniti rani sastav svemira, njegov razvoj i današnja astronomska opažanja.
